Zašto sam otišao
Iz arhive povodom Nedelje ponosa 2024: Na drugom kraju stola vidim nečije ruke. Glas mi kaže da mu je žao zbog svega što se desilo, ali da nije dobro da govorim toliko u medijima jer utičem na istragu.
Iz arhive povodom Nedelje ponosa 2024: Na drugom kraju stola vidim nečije ruke. Glas mi kaže da mu je žao zbog svega što se desilo, ali da nije dobro da govorim toliko u medijima jer utičem na istragu.
Iz arhive – Ja deci prijatelja to objasnim ovako: Vidiš, ja volim jednog dečka, a onda postoje neki drugi dečaci koji nas zbog toga tuku. Je l to lepo? Deca obično kažu, nije lepo.
Odlučeno je da petak bude prvi dan žalosti povodom zločina koji se desio u sredu. Kao da su rekli: „Neka žale sami dva dana, pa ćemo tri dana žalosti mi da im damo, to je cela nedelja zabave.“
At the other end of the table I saw hands. He told me that he was sorry about everything that happened and warned me not to talk so much about it in the media, since it affects the investigation.
Neki od izveštaja koji su beležili svedočenja ratnih zarobljenika u logorima tokom rata u Hrvatskoj devedesetih, navode neuobičajeno veliki broj slučajeva seksualne torture nad muškarcima.
Moja mama je umrla sama, u zaječarskoj bolnici na intenzivnoj nezi, nisu znali šta joj je i kako da je leče, niko nije mogao da je poseti, vegetirala je, nije jela, nije mogla da se kreće i nije govorila.
Četiri godine nakon što smo napustili Srbiju moj partner i ja smo u Kanadi kupili stan. Niko nas nije prevario. Niko nam ništa nije podmetnuo. Nikome nisam nosio čokoladu i 200 grama kafe…
Kada bi negde ušla svi bi rekli: Eno je Borka. Kada bi počela da govori, svi bi rekli: Borka priča. Zato njen odlazak ne može da se opiše drugačije nego kao beskrajno nedostajanje.
VIDEO – Ova nedelja ponosa u Beogradu prolazi bez gej aktivista Bobana Stojanovića i Adama Puškara. Preko Kvirija centra oni su promovisali LGBT+ prava. Posle dve decenije borbe potražili su azil u Kanadi…
Juče me je Facebook podsetio da sam 22. avgusta prošle godine bio napadnut. Dva meseca kasnije našao sam se u drugoj zemlji sa željom da iz one koju nazivam svojom pobegnem što dalje.
Jednakost za LGBT+ osobe u vojsci ne znači napredak za ljudska prava, već označava perfidnu inkluziju marginalizovane grupe u represivni sistem koji tu grupu nužno ponižava i ukida joj sva prava.
Pratim raspravu na socijalnim mrežama o poslednjoj naslovnoj strani magazina NIN, na kojoj je fotografija kapije Aušvica na kojoj piše „Arbeit macht frei / Rad oslobađa“ uz naslov „Radni logor Srbija“.
Ana Brnabic is used to annul homophobia in Serbia, because – come on, gays – if our prime minister is gay, how can you have it bad!?
To je primer kojim Vučić zamazuje oči zapadu, anulira homofobiju u Srbiji, jer – halo, momci – ako nam je premijerka gej, kako može da vam bude loše!?
VIDEO, transkript i fotogalerija – Peščanik na Beograd Prajdu, govore Biljana Srbljanović, Vesna Rakić-Vodinelić, Dejan Ilić i Boban Stojanović. Razgovor vodila Svetlana Lukić.
VIDEO i transkript, govore: Dubravka Stojanović; Dragan Pjevač, Abdula Ahmedi, Borka Vasić i Boban Stojanović.
Jednom smo prilikom porodično gledali Nedeljno popodne. Gostovala je neka manekenka, crnkinja. Rekao sam da je lepa, a moja je majka preteći odgovorila: Budeš li mi doveo Ciganku, videćeš kako ćeš da prođeš!
Živimo nas dvojica već deset godina zajedno, ali to je kao neki život. Sve moraš stidljivo i polako jer ne znaš šta će ko da kaže i kako će da reaguje. Sećam se da sam u početku govorio: Kupujem džemper za brata…
Nisu kurve naučile našu decu da tuku pedere, mrze Šiptare i prebijaju Cigane, nego Profesori.
Nisam mogao da se ubedim da je dobro da budem tamo zbog Zorana. I zbog sebe.
Šta možemo da radimo mi koji ne slavimo svetog Nikolu. Ništa.
Prajd treba da nastavi da osvaja javnost: javne prostore, medije, pažnju građana, da otvara javnu debatu o položaju LGBT (+) osoba.
Vreme – Država koja ukida prava građanima u ime bezbednosti ne može biti demokratska.
Rođen sam na dan kada je fašistička vojska kapitulirala i tako neplanirano dobio obavezu da reč sloboda pišem velikim slovom.
Radio emisija, 30.09.2011, govore: Žarko Korać, Dejan Ilić, Ivan Kuzminović i Boban Stojanović.
U nastojanju da te učinim onakvom kakva nisi, postao sam ti blizak jedino u laži da se polako menjaš.
Javno pismo podovom izjave Staše Košarca iz Tima za istraživanje ratnih zločina Republike Srpske, da su LGBT organizacije nepotrebne u REKOM-u.
Bio je to za mene dugo očekivani 6. oktobar.
Radio emisija 11.12.2009, govore: Žarko Korać iz SDU, Boban Stojanović iz Kvirije, Borka Pavićević iz CZKD, novinari Teofil Pančić i Dimitrije Boarov, profesorka prava Vesna Rakić-Vodinelić, profesor Ljubiša Rajić i reditelj Želimir Žilnik.
Da se ne lažemo: seksualizovane slike koje imamo u glavama o gej paradama na zapadu nisu slučajne. Gej parade izgledaju upravo TAKO kako ih zamišljamo.
Gej parada se ne razlikuje mnogo od kolektivnog venčanja ispred Skupštine grada ili obeležavanje Dana porodice – sve su to manifestacije koje u svojoj srži pozivaju na slavljenje života i ljubavi.