Srijeda u Čikagu, 5. novembra. Jutro je vedro i aprilski svježe. Budim se neispavan i umoran; budim se nasmijan. Na putu ka poslu, primjećujem kako novine ne mogu nigdje da kupim. Nijedne novine ne mogu nigdje da kupim. U vozu, ljudi na krilima cupkaju kilograme dnevne štampe. Na sjedištu kraj mene, jedan mladić preko telefona nekome objašnjava: „Imam Tribune, Sun-Times, NYT i Red Eye! Sve ću da ih sačuvam, baby! Sve ću da ih sačuvam!“

Tako mi i treba kad sam se uspavao, pomišljam; kad nisam bio dovoljno brz. Odlučujem da se utješim jednim kapućinom. U kafeu upoznajem mladića koji nosi plastificiranu propusnicu na kojoj piše Obama for America. On tek izgleda nenaspavano, ali sa nedvosmislenim izgledom nekog ko je upravo dobio desetku na ispitu. Šta radiš ovako rano, pitam ga: zar nije gotovo? Evo pogledaj, kažem mu još: svi smo srećni i nasmijani, sve police s novinama su oljuštene. On odgovara kako posla ima na pretek, i kako upravo počinje njegov šeststo pedeset četvrti uzastopni radni dan.

Do dana izbora, procjenjuje se da su volonteri iz Obaminog tima kontaktirali direktno (telefonom, kucanjem na vrata, pismima…) oko 27% potencijalnih birača; svega 19% njih bilo je kontaktirano od strane tima Johna McCaina. U državama u kojima se lomio rezultat, kao što su Virdžinija, Sjeverna Karolina i Florida, Obamin tim je uspio da se neposredno obrati čak polovini biračkog tijela. Prosto rečeno, djevojke i momci u plavim dresovima, uzrasta od 18 do preko 70 godina, bili su pametniji, uporniji i bolje organizovani od onih u crvenim. U jednoj mjesnoj kancelariji demokrata na Floridi, u uglu table je pisalo: Jedino ograničenje je brzina svjetlosti! (186 000 milja u sekundi).

Čikago je danas grad u kom se tri miliona ljudi osjeća neuobičajeno dobro. Na kraju krajeva, naš sugrađanin je izabran za novog predsjednika, i nas 85% mu je dalo svoj glas. Ne samo što smo imali najboljeg kandidata: u ovom gradu živi i najbolji analitičar izbornih trendova u zemlji. Nate Silver ima 30 godina, diplomirao je ekonomiju na University of Chicago, i zaluđen je statističkim modelovanjem. Njegovi algoritmi za praćenje rezultata ispitivanja javnog mnjenja (čije rezultate objavljuje na svom blogu www.fivethirtyeight.com) pokazali su se mnogo uspješnijim u predviđanju ishoda ovogodišnjih izbornih trka negoli prognoze velikih i poznatih firmi. Kako ništa ne uspijeva tako dobro kao uspjeh, Nate je postao veoma tražen gost prestižnih nedjeljnika i političkih TV programa. Možda je u pitanju duga i iscrpljujuća zima, ili rad na University of Chicago, ili repetitivna ritmika čikaškog bluza: tek Barack Obama, Nate Silver i barem još četvorica poznatih Čikažana (Gary Becker, Milton Friedman, Friedrich Hayek, Robert Lucas: sve nobelovci iz ekonomije) ukazuju na to da ljudi u ovom gradu prosto umiju sa velikim brojevima.

Da se slučajno ne bismo razmazili, da pobjeda ne bi bila potpuna i čista, pobrinula se protivurječna ljudska priroda. Ovdje, naime, izbori za predsjednika često bivaju iskorišteni za glasanje po pitanju takozvanih biračkih inicijativa. Glasačima se predloži, na primjer, da se izjasne o zabrani abortusa ili o eksperimentisanju na matičnim ćelijama. Ove godine, jedno od najznačajnijih pitanja bilo je upućeno stanovnicima Kalifornije, Arizone i Floride: da li podržavate ustavnu zabranu sklapanja istopolnih brakova? U sve tri države odgovor je glasio „da”. U tim trima državama, Obama je ukupno dobio 11,2 miliona glasova, dok je 8,7 miliona birača odabralo McCaina. Ovaj odnos je praktično istovjetan odnosu onih koji su glasali za (11,2 miliona) i protiv (8,6 miliona) pomenutog predloga. Dakle, veliki broj onih koji su zaokružili Obamino ime takođe je dao svoj glas zabrani istopolnih brakova. Očigledno da uvjerenje kako je rasizmu došao kraj nije uspjelo da pomuti osjećaj da i dalje treba podržavati jedan drugačiji oblik obespravljenosti.

Kako se prvi dan poslije izbora bliži kraju, to se sve glasnije pitam: kuda dalje? Sjedinjene Američke Države su dobile predsjednika koji obećava, i koji izgleda odlučan u namjeri da ispuni očekivanja. Ako se izuzme par sitnica, svaki njegov potez dosad bio je promišljen, odmjeren i uspješan. Ne postoji očigledan razlog za brigu. Veče dana koji je tako dobro počeo jednako je prijatno. Ljudi su i dalje tiho ponosni i vedri. Konačno uspijevam i da se dokopam svog primjerka novina: Chicago Reader ima ubjedljivo najbolju naslovnu stranu. Ispod velikog Obaminog portreta stoji natpis: DON’T SCREW THIS UP. Molimo te, predsjedniče: nemoj ovo da uprskaš.

 
Vijesti, 08.11.2008

Peščanik.net, 08.11.2008.

Leave a Reply