Priču o moćnom ministru francuskom, iz vremena revolucije, pa sve do Napoleona I, možda smo i zaboravili, ali bi je trebalo još jednom pročitati i čuti. Beskrupulozni kardinal i ministar dobro je znao umeće vladanja. Reč je naravno o legendarnom Taljeranu. Koga sve nije služio, i koga sve nije izdao. On je kao svešteno lice predložio narodnoj skupštini sekularizaciju crkvenih imanja i njihovo pretvaranje u javna dobra – izdao je sve, ali sebe nikada. Što se tiče vlasti, tu je bio jasan. Držao je moćni kardinal i ministar sve konce u rukama, i spoljne i unutrašnje politike.

U državi su sve znali samo on i njegov lični sekretar. Sastanci su održavani svakog jutra i trajali su ukupno 15 minuta, u prostoriji bez stola i stolice – sekretar je imao tri poverljiva i kratka pitanja, a kardinalevi odgovori bili su još kraći, ali obavezujući. Lajava francuska štampa piše, rekao je jednom sekretar, da ste vi eminencijo doveli sedmu ljubavnicu. Ja sam, nastavio je odani sekretar, napisao demanti i sve sam to demantovao u ime vlade, u celini i u detaljima. Bacite to, povikao je Taljeran, to su gluposti, to se ne demantuje. U mojim godinama ne znam šta ću ni sa ovom jednom ljubavnicom. Zapelo je kod trećeg izveštaja. Opet lajava francuska i evropska štampa tvrdi da se iz ovog kabineta, eminencijo, iz naših službi i od narodnih para forsira obaranje režima u Evropi. Moj Marselju – tako se nesrećnik zvao – to odmah demantujte, u celini i detaljima, i to zvanično. Ali eminencijo, mucao je sekretar, pa i vi i ja znamo da je to tačno, mi to radimo iz ove prostorije. Shvatite mladiću, podigao je kardinal sada ton – “Pametna vlada demantuje samo tačne vesti, a ne gluposti”.

Pustimo Taljerana – vlada u Beogradu nas mesecima raspamećuje sa onim siledžijom Kovačevićem. Šta sve vlada do sada nije saopštila i demantovala, pa opet malo znamo šta se dešava i šta će biti. Ukinuli su oznaku državne tajne, a ono iza te nalepnice još je veća nepoznanica. Naš siledžija Kovačević umalo nije lišio života nekog američkog građanina – još i Jevrejina – i postao je nacionalni heroj. Doveli su ga pod kupole parlamenta da se srpstvo diči njime. Vlada i ministar Jeremić počeli su da mucaju kao onaj nesrećni Taljeranov sekretar, ali ništa građanima nije bivalo jasno: da li se demantuje laž ili čitav niz istina o kojima se govori i o kojima narod sve zna. Vrhunac je nastao pre dva dana, kada je Vlada zvanično saopštila da će kriminalci svih srpskih zemalja i tajkuni plaćati svojom imovinom ovog bojadžiju i siledžiju. Lepa parada: sada je laknulo i Kovačeviću i državi, jer kriminalci će se udružiti i solidarno raditi. Poruka je još lepša: svim Srbljima koji počine neko siledžijsko delo, nekoga oleže do smrti, ima ko da pritekne u pomoć. Navodno, to neće biti država – gde će ona jadna u ovoj krizi da nađe milion dolara – ali evo, to će uraditi kriminalci i tajkuni, odvojiće od svojih usta i dati heroju. Nacionalni interes je na prvom mestu. Budimo, braćo Srbi i sestre Srpkinje, tajkuni i siledžije. Svi znaju da je to glupost, jer država će sve ovo iz budžeta morati da plaća. I tako Cvetkovićeva vlada ne zna šta da potvrdi, a šta da demantuje. Zna samo da treba dosta toga da sakrije – ko je to kršio američki i naš zakon, i ko ne treba da robija ni ovde ni u Americi za ono za šta se svuda u svetu robija. Ostalo nije teško predvideti – mi ćemo, građani, to platiti. Deluje lukavo, šašavo i glupo istovremeno, ali se tu krije još mnogo toga – nečija se fotelja mora sačuvati i to Vlada, barem to izgleda, dobro zna. Pamet se Cvetkovićevoj vladi priznati ne može, ali lukavstvo i glupost je neponovljivo krase. Vlada u Beogradu hoće da demantuje ono što svi znaju, ali i da sakrije to isto.

To je već mnogo – tu se ne bi snašao čak ni moćni ministar i kardinal Taljeran.

 
Zapisi iz palanke

Peščanik.net, 06.04.2009.


The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)