U vreme kada su se izučavala komunistička društva vodila se, recimo, stručna rasprava o tome da li se može više saznati iz zvaničnih izvora – novina, izveštaja, statistika – ili iz poverljivih izvora jedne ili druge vrste.

Bilo je i onih koji su upoređivali saznajnu vrednost analiza zasnovanih na jednoj ili drugoj vrsti informacija. Uopšteno govoreći, sa naučne tačke gledišta daleko tačniji i dublji bili su nalazi istraživača koji su se oslanjali na javno dostupne izvore informacija. Dovoljno je čitati zvaničnu štampu i analizirati zvaničnu statistiku – ako znate kako da čitate i analizirate.

Upravo obljavljena poverljiva diplomatska korespondencija potvrda je besmislenosti kremljologije ili, u ovom slučaju, vašingtonologije.

Najsenzacionalnije u tome nije koliko je sve to beskrajno banalno, već koliko je veliko interesovanje za nešto što se ne može nazvati drukčije nego diplomatsko ogovaranje. Ambasador iks misli to i to o premijeru ipsilon. To što on misli javnost odavno već zna. Premijer taj i taj voli noćni život, zapaža diplomata. Javnost, naravno, već godinama čita o tome i čak može da gleda i slike. Taj i taj ministar spoljnih poslova obećava, ali ne ispunjava. Šokantno – i svima dobro znano.

Dva su razloga što sva ova ogromna gomila, u najbolju ruku diplomatskih spletki neće imati praktično nikakve značajne posledice. Prvi je taj što je informativna vrednost tih diplomatskih depeša gotovo jednaka nuli. Retki su slučajevi, kao kada je reč o pokojnom Džordžu Kenanu, kada diplomatske opservacije karakteriše dublji uvid u motive i pravilnosti političkog delanja. A drugi je taj što je svakome jasno da bi bilo veoma teško zamisliti diplomatski i politički život uopšte, uostalom kao i svaki drugi društveni život, koji je lišen ogovaranja i spletkarenja. Kada bi se samo na tome i zaustavili.

 
Blic, 01.12.2010.

Peščanik.net, 01.12.2010.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija