„Što se glasanja tiče, rekao sam da neću glasati, a mislio sam u Sloveniji. Postoji mala, takozvana radikalna leva stranka, nikako im ne verujem i tako dalje, njima manipulišu stari korumpirani eks komunisti i tako dalje. Mislim da u Sloveniji čovek ne bi smeo glasati.“

(Izjava Slavoja Žižeka na predavanju u Londonu. Izvor: Tadej Troha, kolumna, Dnevnik, Ljubljana, 7.7.2014).

Slavoj Žižek već dugo, dugo vremena piše banalnosti: ne mislim na filosofiju, tamo ga isto tako već dugo nema, već na svetske medije, gde funkcioniše kao dežurni mislilac, prihvatljiv za najširu publiku. Samo se kao banalnost može čitati prilog u kojem „analizira“ diskurs Mari Le Pen i tate joj i zaključuje da svet može spasti samo radikalna levica. No ako u članku (objavljenom i na Peščaniku) kod Le Penovih i nema promašaja, ali ni dostignuća, kod radikalne levice je tipičan Žižekov obrat, kojim svetskoj javnosti denuncira jednu radikalnu levicu, onu slovenačku. Zasada je to, po Žižeku, jedina radikalna levica koja nema pravo da učestvuje u menjanju sveta. U članku o Le Penovima nema neke refleksije ni toga šta znači radikalna levica danas, ni zbog čega bi baš ona mogla da spase svet, spasavajući najbolje od liberalizma, a posebno se ne navodi kako. Ne lezi vraže, ta ista jedina bezvredna radikalna levica na izborima, samo nekoliko nedelja docnije, uđe u slovenački parlament kao četvrta, što je blizu uspesima Syrize, koja je druga u grčkom parlamentu.

Skoro je nemoguće danas, u globalnoj izloženosti, izreći nešto više deplasirano: da se nije glasalo, kao što je Žižek predlagao, danas bi rušenje celokupnog pravnog sistema zahtevali s pravom oni čiji bi birači sigurno izašli (kao i uvek), Janšini. Današnji zahtevi te partije su isti, samo uzaludnije zvuče – rušenje celokupnog pravnog sistema države, a birači su srećom izglasali drugačije.

ZL (združena levica) održava odlične veze sa Syrizom, i sama je veza nekoliko malih i možda radikalno levih grupa. Očekujemo da će uspešno zbunjivati parlament i stalno podsećati na moć pobune. Čime je to stekla ovakvu Žižekovu uništavajuću izjavu? Žižek voli da ide u Atinu, do šefa Syrize? Žižek ne voli one koji nisu direktno njegovi izmećari? Žižek je neodgovoran mislilac i nepouzdan tumač?

Šta god da je, postavlja se jednostavno pitanje: dokle više obraćati pažnju na Žižeka?

Peščanik.net, 16.07.2014.


The following two tabs change content below.
Svetlana Slapšak, rođena u Beogradu 1948, gde je završila klasičnu gimnaziju i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Pasoš joj je bio oduzet 1968-73, 1975-76. i 1988-89. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost 1972-88. Predsednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-89, sastavila i izdala preko 50 peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, gde je redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (2002-14), koordinatorka studijskih programa i dekanka na ISH (2004-14). Glavna urednica časopisa ProFemina od 1994. Umetnička direktorka Srpskog kulturnoga centra Danilo Kiš i direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Napisala je i uredila preko 100 knjiga i zbornika, oko 500 studija, preko 3.000 eseja, nekoliko romana, libreto, putopise, drame; prevodi sa grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenačkog. Neke od novijih knjiga: sa Jasenkom Kodrnja, Svenkom Savić, Kultura, žene, drugi (ur, 2011); Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov (2011); Mikra theatrika (2011); sa Biljanom Kašić i Jelenom Petrović, Feminist critical interventions [thinking heritage, decolonising, crossings] (ur, 2013); Antička miturgija: žene (2013); Zelje in spolnost (2013); Leon i Leonina, roman (e-izdanje, 2014); Leteći pilav (2014); Kuhinja z razgledom (2015); sa Natašom Kandić, ur. Zbornik: Tranziciona pravda i pomirenje u postjugoslovenskim zemljama (2015); Ravnoteža, roman (2016); Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti (2016); Kupusara. Ogledi iz istorijske antropologije hrane i seksualnosti (2016); Škola za delikatne ljubavnike, roman (2018); Muške ikone antičkog sveta (2018); Libreto za kamernu operu Julka i Janez, Opera SNG Ljubljana, premijerno izvedena 19.1.2017; Antična miturgija (2017); Muške ikone antičkog sveta (2018); sa Marinom Matešić, Rod i Balkan (2018); Mikra theatrika II: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (2018); Volna in telo: študija iz zgodovinske antropologije (2019); Moj mačkoljubivi život (2021); sa Aleksandrom Hemonom, Mladost (2021); Feminističke inscenacije (2021); Osvetnice, roman (2022); Grožnja in strah: razraščanje sovražnega govora kot orodja oblasti v Sloveniji (2022). Romani su objavljeni na slovenačkom i makedonskom. Dobitnica nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja 1990, American PEN Award 1993, Helsinki Watch Award 2000, Helen Award, Montreal 2001, nagrade Mirko Kovač za knjigu eseja 2015, nagrade Mira ženskog odbora PEN-a Slovenije 2016, Vitalove nagrade Zlatni suncokret 2017.

Latest posts by Svetlana Slapšak (see all)