Koliki je problem javni dug? Pogotovo zato što je sada premašio nivo propisan zakonom o fiskalnoj odgovornosti, dakle veći je od 45 odsto bruto domaćeg proizvoda. Problem nije mali ne zato što je nivo zaduženosti sam po sebi visok već zbog toga što je cena zaduživanja, izražena u kamatnoj stopi, previsoka. Uz to, značajan deo je dug prema inostranstvu, što znači da je osetljiv na kretanje kursa dinara. Konačno, razduživanje podrazumeva značajno smanjenje javne potrošnje, a za to nije dovoljno da se smanje izdaci na zaposlene u državnoj administraciji ili da se odustane od određenih investicija, već da se preraspodele prava.

Alternativa je da se povećaju porezi. Javni se rashodi finansiraju iz poreza. Zaduživanje je samo način da se odloži plaćanje, da se porezi plate kasnije. Nešto se može obezbediti prodajom imovine, ali to pomaže samo ukoliko se smanjenjem duga postiže smanjenje kamatne stope po kojoj se može obezbediti novi dug. Nemi prihodi potiču od dividendi preduzeća i banaka u kojim država ima udeo, ali to je isto kao odustajanje od investicija za račun tekuće potrošnje.

No, sve je to od mnogo manjeg značaja od kamatne stope po kojoj se država zadužuje. Ukoliko je ona visoka, to praktično znači da poverioci ili sugerišu da država ne bi trebalo da se zadužuje ili da ne očekuju da im se dug u celini vrati. Ili ovo prvo, zbog ovog drugog.

Kako znamo da je kamatna stopa previsoka? Tako što je uporedimo sa stopom rasta bruto domaćeg proizvoda. Budući da se dug plaća iz poreza, a prihodi od poreza zavise od toga koliki je i kojom brzinom se povećava bruto domaći proizvod, ako je kamatna stopa na dug viša od stope rasta bruto domaćeg proizvoda, javni je dug, koliki god da je, neodrživ. Toliki je problem državni dug.

 
Blic, 04.01.2012.

Peščanik.net, 04.01.2012.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija