“Nitko ovdje nije nikome priječio da vodi sudski postupak na dva jezika, da se školuju na dva jezika ili da ishode osobnu iskaznicu na dva jezika”, objasnio je Vlado Iljkić, pravnik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, te poručio:
“Dvojezičnost u Vukovaru postoji”.
Ovdje se, kaže Iljkić, radi o simbolima. Pa je stoga rulja od nekoliko desetaka prosvjednika, umjesto na svoje sugrađane srpske nacionalnosti, jutros čekićima navalila na ćirilične table koje su osvanule u Vukovaru.
A policija je sve to nemoćno promatrala. Tako država brani svoje institucije. Tako što pušta rulju da ih demolira.
Ako table s dva pisma, kako kažu u Stožeru, “predstavljaju totalno obezvrjeđivanje simbola Vukovara”, onda njihovo razbijanje predstavlja brutalno obezvrjeđivanje hrvatske države, njezinih zakona i Ustava.
Unatoč najavama i prijetnjama da će se spriječiti postavljanje dvojezičnih tabli u Vukovaru, policija svejedno nije spriječila rulju da ih skine sa svih važnijih zgrada, za što je dobila pljesak samih nasilnika. Možda se to pokazalo mudrim, da ne dođe do žešćih sukoba i krvoprolića, ali svejedno se valja zapitati: zašto su postavljali table, ako ih nisu htjeli zaštititi od skidanja?
Policija je morala računati na sigurnosni rizik, morala je zaštititi institucije i zakone, morala je osigurati table od agresivnih prosvjednika. Ili ih nisu uopće trebali postavljati.
Sva sreća da se ovdje radilo samo o tablama. Zasad. Premda njihovo rušenje, kako je bez uvijanja poručeno iz Stožera, simboliziraju napad na dvojezičnost, a time i na suživot u Vukovaru.
O svemu se sada može raspravljati. O tome da nije bilo vrijeme za postavljanje tabli, naročito pod okriljem noći, iako je ministar Arsen Bauk najavio da će se to dogoditi na “javnoj svečanosti”, može se govoriti o tome da je provociranje sukoba oko ćirilice novo skretanje pozornosti s gorućih problema u ovoj državi, da je ovo samo pothranjivanje desničarskih strasti, da nam sve to nije sada trebalo te da je to potpuno sporedno pitanje.
Ali to sve ne opravdava sve ono što se dogodilo u Vukovaru. Odnosno, što je policija dopustila da se dogodi. Udar na državne institucije i zakone za koje članovi Stožera govore da su se borili. Udar na pravnu državu i javnu sigurnost. Udar na sugrađane srpske nacionalnosti koji žive u Vukovaru, imaju predstavnike u Gradskom vijeću i koji su se još 2009. godine s HDZ-om izglasali Statut kojim se predviđa dvojezičnost u tom gradu.
Zar su prosvjednicima u Vukovaru dozvoljeni vandalizam, nasilje, sukob s policijom, dakle sve ono što je zabranjeno svakom drugom hrvatskom građaninu, samo zato što nastupaju pod egidom “Stožera za obranu hrvatskog Vukovara”?
Toga smo se već nagledali u bliskoj prošlosti i vjerovali smo da su u ovoj zemlji zakoni isti za sve. Očito smo bili u krivu.
Famozni Stožer ima pravo prosvjedovati i negodovati, lobirati, pa čak i vrijeđati i prijetiti – a možda i gađati premijera pomidorima, kako ih je on velikodušno pozvao u jednom intervjuu – ali nema pravo čekićima atakirati na državne institucije.
I to još na policijsku zgradu. Koju navodno čuva policija.
Ako su “sile mraka” postavile dvojezične table po Vukovaru, koje ih sile onda silom skidaju?
Možda će neki reći da svemu tome ne treba pridavati preveliku pažnju – ministar Arsen Bauk jutros o svemu tome nije imao pojma – ali svejedno treba imati na umu da nas od razbijanja ćiriličnih tabli do razbijanja onih za koje su te table postavljene dijeli samo jedan mali korak.
Želimo li ga napraviti?
24 sata, 02.09.2013.
Peščanik.net, 03.09.2013.
