U novolatinskom postoji jedna neobična reč – pojam – redundantia – kod nas se to čuje kao redundanca – koja znači: kada se nakupi mnogo buke i besa uz ludosti svakojake čovek teško formira srž jedne teme, bilo da je prati ili je sam formuliše. To prati i pisca zapisa ovih iz večne palanke, u kojoj je dvorskih i drugih ludorija srpskih na pretek. Stoga zapis ovaj neće pominjati mnogo ni kič-dvor na sremskoj ravnici na domak Beograda, jer nije nam bolji ni onaj na Dedinju u kome sedi prestolonaslednik bez prestola. Trijumf banalnosti je očevidan i to posebno ovih dana kada se Srbija na Sretenje našla in corpore u Jaruzi zbunjena i jadna negde između Istoka i Zapada gde je kažu vazda i bila. Sve se ipak tu prelama – i ovaj naš jad, i ono što donosi još neprotumačeni miris jasmina iz arapskog sveta. Uostalom, Emir od Mećavnika poručuje da je i smrt neproverena činjenica, jer je ono u Srebrenici još neprovereno. Trese se autokratija-satrapija na istoku u Africi i ljuljaju se čalme šeika i prezidenata koje ni smrt ne razdvaja od fotelje, jer i to je još neproverena činjenica. Ne samo dobri poznavaoci prilika u islamskom svetu, već i kulturolozi i islamolozi, nisu sasvim sigurni je li to sve osvajanje prostora slobode, ili će to biti neki novi oblici despotije. „Muslimanska braća“ su razumela o čemu se radi i legalizovaće se i krenuti da svlače i oblače sve redom, da seku uši i noseve.

Razumeo je to i efendija Zukorlić iz Sandžaka, i on je već krenuo da oblači i sada, tako mu se čini, duva mu vetar u jedra i donosi mu miris jasmina kakav on želi. A da li će tako biti, videćemo. Razumeli su to i ovi iz Jaruge, svi ti „naši“, i naši Naši i ruski Naši, i već su sklopili savez i pojaviće se na izborima kao politička partija, naravno, iz opozicije. Kao da do sada nismo znali za koga oni glasaju. Sada su svi na okupu i u Jaruzi, i diljem Srbije. I „obrazovci“ i navijači, i 1389. I sve čelenke koje će glasati znamo za koga. Glasaće za ajatolaha Artemija, ili za legendarnog vrhovnog legalistu doktora K. iz DSS-a. Tu je i dvor i farma sa svim srpskim ludorijama. Na okupu su i kaluđeri u Ljuljacima, iz pitome Šumadije, i spremaju se da osnuju ako srpstvu zatreba i poseban neki Sveti artiljerijski sinod. A iskustva sa artiljerijskim sinodima i naoružanim mešihatima imamo.

Tako to biva kada promene započnu. Mi znamo da su započele, ali ne znamo kako će sve krenuti. Kažu generali tako je i sa ratovima.

Sva ta bratstva muslimanska ili pravoslavna su bila zabranjena, ili su se kod nas spremali da ih zabrane, ali još nisu, i oni sada čekaju svoj vetar. Tako će opozicija u Srbiji biti pojam težak za definisanje. Muke ima Srbija sa vladajućom većinom, ali je čekaju još veće muke sa takvom opozicijom u kojoj će Narodni Velja i Biblijski Matija uz Ćosića imati svoj trenutak, a i mi svi sa njima. Znamo mi jednog našeg dičnog ajatolaha Amfilohija, koji je ženama i devojkama – po ruskom pravoslavnom obrascu – odredio kako da se oblače i smeju li u Crkvu bez marame, ili kada im se dogodi „ono što u žena biva“, kako i stoji u Bibliji. Činodejstvovaće sveštenici sa vojnim činovima, sve do generalskog, sloviće pesnici o opasnosti koja vreba sa trulog Zapada, i od samog pape rimskog, koga mi nećemo, pa makar prešao u pravoslavlje, kako se izrazio jedan srpski mislilac. Sve se uzbunilo i izmešalo gore nego u domu Rostovih, kako stoji u Tolstojevom romanu. A kada minu Mladenci u martu – to je onih 40.000 ubijene dece u Vitlejemu – stiže nam iz trećeg i poslednjeg Rima veliki Gost i tada će naše ludorije biti na vrhuncu.

Najavio je posetu Srbiji V. V. Putin, i svi čekaju šta će biti i šta će nam se dogoditi.

 
Zapisi iz palanke

Peščanik.net, 22.02.2011.


The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)