Dan nakon što je te 2004. godine Feral Tribune objavio informaciju da je tadašnji pomoćnik ministra zdravstva Milan Kujundžić – kojega je ovih dana, dvanaest godina kasnije, mandatar Andrej Plenković posadio u fotelju ministra zdravlja – za vrijeme boravka na liječničkome kongresu u Madridu posjetio grob Ante Pavelića, novinarka Jutarnjeg lista zatekla se u uredu ondašnjega ministra zdravstva Andrije Hebranga. Ministar se, međutim, tek pri susretu s novinarkom upoznao s neugodnom informacijom, pa je odlučio hitno intervenirati i u njenoj nazočnosti nazvati svoga pomoćnika.

‘Dok je čekao da mu se javi’, izvještava novinarka Jutarnjeg, ‘Hebrang nam je rekao kako se vjerojatno radi o tome da je Kujundžić šećući po groblju u Madridu kao turist slučajno naletio na Pavelićev grob te da njegova namjera nije bila posjetiti grob. Stoga je i Kujundžića, čim mu se javio na telefon, pitao je li to posrijedi…’

I? Je li to bilo posrijedi? ‘Što vam je rekao Kujundžić?’ pitala je novinarka. Hebrang joj odgovara:

‘Evo, sad sam ga nazvao i rekao mi je kako je istina da je bio na kongresu u Madridu. Neposredno prije tog putovanja je, kako je rekao, gledao na televiziji reportažu Gorana Milića o tom grobu. Kad je već bio u Madridu i šetao gradom, ta emisija ga je, kaže, potakla da ide pogledati grob. Evo, to je velika vijest. A to što je dr. Kujundžić sve napravio u svojoj struci i za svoju domovinu, to ne zanima ni Feral niti ikoga drugoga.’

I zaista, Feral je nakon te epizode produbio temu o turističkom fašizmu, nazvavši HDZ Hrvatskom turističkom zajednicom koja po povoljnim cijenama organizira ‘sentimentalna putovanja u prostore najdublje neljudskosti’ (‘Sve što vam treba su slamnati šešir, sunčane naočale, havajska košulja, mozak imbecila i svastika u srcu’…), a da se ni riječju nije referirao na to ‘što je dr. Kujundžić sve napravio u svojoj struci i za svoju domovinu’.

No na to se deset godina kasnije, početkom prosinca 2014. u Večernjem listu, referirao sam Andrija Hebrang, tada već odavno bivši ministar zdravstva, optuživši Milana Kujundžića – koji u to vrijeme javno nastupa kao kandidat na izborima za predsjednika države – da je falsificirao svoju biografiju i lažno se predstavljao kao ratni liječnik iako je u doba rata kukavički utekao iz Hrvatske:

‘Potražio sam njegov pravi životopis i ustanovio da je on 1991. i 1992. proveo na stručnom usavršavanju u Njemačkoj, 1993. i 1994. u SAD, a 1995. u Mađarskoj.’ Skrupulozni novinar Večernjaka pita ga nije li ‘malo pregrubo’ nazivati Kujundžića dezerterom, ali Hebrangu ne drhti prst na obaraču: ‘Za mene je on liječnik koji je odbio služiti domovini kada je to bilo najpotrebnije.’

Stvari su se, očito, gadno zakomplicirale od perioda kada Feral nije bio poveo računa o tome ‘što je dr. Kujundžić sve napravio u svojoj struci i za svoju domovinu’. Te 2004. ugledni liječnik zadržao se na visokoj političkoj dužnosti kraće od tri mjeseca, ‘kao pomoćnik ministra doživio je fijasko’, veli njegov bivši šef deset godina kasnije, i to zato što se ‘otkrilo da je bio na grobu Ante Pavelića u Madridu’. Hebrang u Večernjem listu pojašnjava:

‘Ne diram u njegovo osobno opredjeljenje, ali to je bilo vrijeme kad smo intenzivno radili na obnovi pregovora s EU pa sam zbog toga dobio brojne kritike. Naravno, morao sam ga smijeniti, no kako sam tada još vjerovao da ima određene sposobnosti, postavio sam ga za ravnatelja KB Dubrava, dakle ne na političku već stručnu funkciju. Dobio je bolnicu na vrhunskoj razini, no zbog lošeg upravljanja srozao je KB.’

Dvije godine nakon tog intervjua, u listopadu 2016., situacija se dodatno usložnjava: iako je lažirao biografiju, iako je devastirao KB Dubrava, iako je bio smijenjen s položaja zbog turističkog posjeta španjolskome groblju, dr. Milan Kujundžić postaje ministar zdravlja u vladi mandatara Andreja Plenkovića. Bio je to povod novinaru Novosti da uspostavi telefonsku vezu s grobom dr. Ante Pavelića u Madridu i zatraži komentar. ‘Hebranzima je to obiteljska crta, da svako malo iz korijena mijenjaju mišljenje. Čas su komunisti, čas ustaše. Nema tu morala…’, citira novinar riječi dr. Ante Pavelića. Ipak, zanima ga prije svega osoba dr. Milana Kujundžića, s akcentom na davnome posjetu groblju.

‘Jeste, momak je bio tu s cijelom ekipom’, priznaje korisnik grobnice. ‘Ne kao turist, naravno, turistom se predstavio kasnije iz taktičkih razloga. Bili su vrlo pristojni, odrecitirali su molitvu, salutirali desnicama, pustili i poneku suzu. A najljepše od svega je što mi je dr. Kujundžić prenio pozdrave ministra Hebranga. Čak je došapnuo, da ostali ne čuju, kako mi ovaj zahvaljuje što sam mu tatu svojedobno spasio iz Jasenovca. Kakva glupost, molim vas lijepo!’

Zašto glupost? – pita novinar Novosti. ‘Gledajte, mladiću’, pojašnjava dr. Pavelić, ‘većina ustaša vjerovala je da se u Jasenovcu trajno rješavamo Srba, Židova i komunista, a samo vizionari među nama znali su da će se stvari nakon devedesetih godina radikalno promijeniti i da će Jasenovac u službenoj hrvatskoj povijesti, umjesto stratišta, postati lječilište i hotel visoke kategorije. Znači, da smo ga zadržali u logoru, Hebrang bi naposljetku ipak preživio. Stoga smo ga odlučili vratiti Titovim partizanima. Bila je to osuda na smrt, razumije se.’

Novinar tada moli sugovornika da se ne gubi u historijskim digresijama, traži da se fokusira na aktualna zbivanja, s akcentom na novim ministarskim akvizicijama. ‘Kada sam sinoć čuo vijest da dr. Zlatko Hasanbegović leti iz vlade, bio sam vrlo deprimiran. Što sad to znači? Kakav je to novi kurs? Čak se i grupa prosvjednika bila okupila tu ispred groba, psujući na sav glas’, kaže dr. Ante Pavelić za Novosti u listopadu 2016. ‘Odmah me je, međutim, umirila informacija da u vladu ulazi dr. Kujundžić. Razmišljao sam ovako: ako ustaška ideja seli iz Ministarstva kulture u Ministarstvo zdravlja, znači da prelazimo s riječi na skalpel. Eto tajne oštrog zaokreta! Reklo bi se da taj dečko, Planković, Plenković, kako li već, itekako ima mozga.’

Na čemu gradi uvjerenje da je novi hrvatski mandatar obdaren mozgom? – znatiželjan je novinar. ‘Zapamtite, mladiću’, važno reče korisnik grobnice u Madridu, ‘samo mudri i lukavi državnici imaju sposobnost da uz pomoć obrata održe kontinuitet. Treba umjeti promijeniti vladajuću paradigmu i do te mjere izokrenuti stvari naglavce da one ostanu iste. Uklanjanjem Hasanbegovića i postavljanjem Kujundžića, mandatar Plenković je odlučnom gestom pokazao da je žestoki protivnik politike koju namjerava voditi. Razumijete? Energično je raskrstio s praksom kakvu upravo započinje. Meni kao pokojnome Poglavniku, dakako, to je sasvim okej, meni je najvažnije da ustaška ideja opstane kroz živu hrvatsku političku praksu.’

Novinar Novosti tu krene prilično glupavo navaljivati s pitanjima – zar u pristojnoj zemlji ne bi trebalo biti nepodnošljivo da ministar postane netko tko je odavao počast fašističkome zločincu? može li takva vlada imati ikakav moralni kredibilitet? kako to da je ranije, dok je Hrvatska bila u ‘pregovorima s EU’, zbog posjeta kvislingovu grobu bivao smijenjen čak i ministarski pomoćnik, dok sada, kada je Hrvatska dio EU, isti avansira u ministra? i tome slično – pa ga sugovornik prekinu i sumnjičavo upita tko je izdavač njegovih novina, a kada ovaj odgovori, uslijedi glasno iznenađenje:

‘Srpsko narodno vijeće? Takvo nešto zaista postoji?’ Naravno da postoji, potvrdi novinar Novosti. ‘Eto, mladiću’, podvuče dr. Pavelić, ‘što vam ja rekoh o Jasenovcu…’

Novosti, 22.10.2016.

Peščanik.net, 22.10.2016.


The following two tabs change content below.
Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.

Latest posts by Viktor Ivančić (see all)