Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Verujem da je čitalac video snimak: gaulajter, što bi rekao Vučić, okupiranog Hersona Vladimir Saldo sedi na spratu zgrade u Novoj Kahovci i mirnim glasom objašnjava da je sve u redu. Brana je dignuta u vazduh, voda je krenula da plavi sve redom, ali od strane Rusa postavljeni guverner/gaulajter uverava nas zagledan u kameru da ljudi opušteno šetaju ulicama, da benzinske pumpe rade, da su čak otovorene i neke prodavnice. Evo i ja sam se, dodaje, baš provozao ulicama Nove Kahovke. Pored njega u fokusu, oko kamere pak kroz prozor i s bezbedne visine hvata svuda oko Salda – potop.

Još se procenjuje moguća šteta od uništenja brane u Novoj Kahovci. Elaboriraju se i dalje opasnosti, pre svega od mogućih kvarova na nuklearnoj elektrani u Zaporožju. Po već učinjenoj šteti, rušenje brane poredi se s eksplozijom u Černobilju pre četrdesetak godina. Ali, Vladimir Saldo se spokojno snima pošto je tobože prošetao/provozao se ulicama Nove Kahovke. Njegova reakcija – kao, ništa se nije dogodilo, barem ne ništa dramatično zbog čega bi trebalo brinuti – može biti indikator ko je digao branu u vazduh. Naravno, Rusi su odmah optužili Ukrajince, a Ukrajinci Ruse. Kao, ukrajinska vojska je granatirala branu, kažu Rusi. Na to Ukrajinci odgovaraju da se brana ne može srušiti granatiranjem, nego samo miniranjem, a pošto su Rusi okupirali čitavu oblast i drže branu od prošle godine, samo su oni mogli podmetnuti eksploziv.

Ima i treća opcija: brana je već bila namerno oštećena kada se ruska vojska povlačila pred ukrajinskom ofanzivom, da jedinice Ukrajinaca ne bi mogle da pređu preko nje. Vodostaj je u međuvremenu porastao, a oštećena brana nije mogla da izdrži pritisak velike vode. Šta god da je po sredi, sada gledamo biblijske slike u Hersonu.

Ali, neće ovo biti tekst o uništavanju prirode u ratu u Ukrajini. I sam Vladimir Saldo i njegov apsurdni snimak zanimaju nas tek posredno. Nešto preciznije, taj nam je snimak zanimljiv jer se može povući jasna analogija između Saldovog nastupa pred kamerom i nastupa Brnabić i Vučića pred kamerama u sredu uveče. Kao Putinov gaulajter iz Hersona, Brnabić i Vučić hoće da nas uvere da je sve u redu, da nema razloga za brigu, a mi dobro znamo da su oni oko sebe već napravili – pustoš. Da nije mrtvih ljudi i epohalne štete, Saldo bi nam još bio i smešan. Iz istih razloga nisu nam smešni Brnabić i Vučić.

Trudim se da shvatim i opet ne razumem Salda. Zaista, evo neka čitalac sam kaže, kako se to mirno laže dok kamera svuda oko tebe hvata sliku (potopljene) istine. Tako isto i Brnabić i Vučić. Svima je sve jasno, oni takođe znaju da je sve postalo očigledno, i opet – lažu. Jednog dana, a taj dan se bliži, neko bi morao da traži od njih da pored svega ostalog, polože račun i za temeljno razaranje srpskog jezika. Moguće je da će biti potrebne decenije da naše reči vrate svoja prvobitna značenja.

U svojoj beležnici jednog filologa, možda je radoznali čitalac čuo za tu knjigu, Viktor Klemperer opisao je razaranje nemačkog jezika pred 2. svetski rat. Požalio se u tim svojim beleškama Klemperer da je i posle rata nemački ostao zatrovan od prethodnih zloupotreba. Daće i primere kako su reči menjale značenja i spajale se, poput recimo herojstva i fanatizma, tako da na glavce izvrnu stvarnost, to jest da stvarni svet učine nedostupnim za smislenu artikulaciju.

Nešto slično radi već decenijama i Vučić, ali tek od 2012. ima i realnu moć da svoj jezik, što nije isto što i srpski jezik koji smo poznavali od ranije, nametne kao opšte važeći. Sticaj tragičnih okolnosti dao je Klempereru vremena da iz dana u dan opisuje kvarenje jezika u Nemačkoj sa sredine prošlog veka. Kod nas, moj je utisak, Klempererovom radu najviše se približio Ivan Čolović. Ali, ni Čolović nije smogao snage da obradi baš samog Vučića.

Možda to u sredu uveče ne bi zvučalo tako porazno šuplje i dozlaboga lažno, da Vučić ima istu onu moć od pre nekoliko godina, te da je i danas u stanju da na ulice izvede, to jest prisili da na ulicu izađe desetine hiljada njegovih nevoljnih pristalica. Uverili smo se, on tu snagu više nema, i sada sve što kaže zvuči tačno onako kako i jeste – jadno i prazno.

Na primer, kaže on, tekuća vlada će odstupiti, Brnabić je ponudila ostavku, pa sad treba utvrditi može li neki novi mandatar da obezbedi većinu u parlamentu i formira novu vladu. Gle, Srbija parlamentarna demokratija. Sve vri od poštovanja ustanova i procedura. Samo, Brnabić nije izgubila većinu u parlamentu. Ona ne nudi ostavku zbog manjka podrške. Nudi je tek tako, iz čista mira, iz vlastitog hira. Na istu većinu na koju ona sada mirno može da se osloni, u parlamentu može da računa i svaki drugi zec koga Vučić izvuče iz šešira.

Nema tu ni p od procedure ni i od institucija. Kao što neće biti ni izbora, iako ih je Vučić najavio, tobože ako se ne formira većina u parlamentu za novu vladu. Tek što ih je najavio, Vučić ih je obesmislio. Kaže on, penzionerima, nastavnicima i radnicima u zdravstvu sad odmah ćemo povećati plate za 5 odsto. A do kraja godine, to jest pošto se izbori održe i ja na njima pobedim, biće povećanje još za 10 odsto. Kumulativno to je… Glupost, naravno. Jer, tako nije reč o izborima nego o uceni, kupovini, masovnoj korupciji. Da ima neki integritet, Vučić bi pred kamerama pocepao svežnjeve novčanica na pola, pa bi jednu polovinu dao svakom žitelju Srbije ponaosob, a drugu bi mu obećao, ako pobedi na izborima. Tako se to radi u pravim mafijaškim organizacijama.

Ali, nije stvar ni samo u jeziku i njegovom izvrtanju naglavce. Evo šta je na stvari: kome se obraćaju Saldo, odnosno Vučić? Za Salda ću odmah priznati – nemam pojma. Ali, s Vučićem je nešto lakše – on nam sam daje foto-robota svojih adresata. To su redom ljudi slabe volje i lako potkupljivi za male pare. Što dalje znači da nemaju integritet, to jest da ih Vučić vidi kao krpe, a ne kao ljude. Jer, Vučić je u sredu uveče seo zajedno s Brnabić pred kamere zbog desetina hiljada demonstranata na ulicama Beograda. Ti demonstranti ispostavili su mu jasne i precizne zahteve. Ali, on ne gleda u listu zahteva nego ih procenjuje i zaključuje – sve su to bednici koji će za šaku dinara odustati od svojih zahteva i prodati mi svoju ljudskost. Pa dobro, Vučić je izašao s ponudom, sad je red na nas da mu odgovorimo.

Peščanik.net, 09.06.2023.


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)