Sudija Haškog tribunala Frederik Harhoff – široj javnosti postao poznat nakon što je u junu objavljeno njegovo pismo koje je uputio prijateljima, a u kome piše da je predsjednik ICTY-a Theodor Meron vršio pritisak na vijeća u slučajevima Gotovina i Perišić da bi donijeli oslobađajuće presude zbog straha da bi praksa ovog suda mogla ugroziti interese nekih drugih vojnih zapovjednika, odnosno sila kao što su SAD i Izrael – umjesto da potakne stručnu raspravu u kojoj bi se neke stvari razjasnile, zbog kritike Suda i predsjednika i sam je postao žrtvom. Izbacujući ga iz Vijeća na zahtjev optuženog Vojislava Šešelja (smatra da je Harhoff nepristrasan upravo zbog njegovog pisma), koji već godinama od Haškog tribunala pravi cirkus, Meron ne da je doveo u pitanje kredibilitet ovog sudije već je, zarad svoje sujete i osvete, već rizikovao i da se Šešelj nađe na slobodi.
Uslijedio je oštar zahtjev sudije Harhoffa da mu se odgovori zašto prilikom donošenja odluke nije u razmatranje uzeto njegovo objašnjenje, navodeći: “Prema bilo kojim standardima i zakonima, ja imam pravo iznijeti svoj stav i da on bude razmatran od vijeća koje donosi odluku.”
Druga dva člana Pretresnog vijeća, Antoneti i Latanci, koji vode suđenje Šešelju, također su zatražila razjašnjenje, odnosno odgovore na pitanja zašto pri odlučivanju nije razmatran izvještaj predsjedavajućeg Vijeća kao ni Harhoffovo objašnjenje. A onda je u kabinet predsjednika ICTY-a stigao i oštar zahtjev Tužiteljstva ICTY-a, koji potpisuje Serge Brammertz, a u kome se već u uvodu traži “preispitivanje odluke o diskvalifikaciji danskog sudije zbog pisma u kojem je kritikovao promjene u sudskoj praksi Tribunala”.
Tužiteljstvo smatra da se radi o odluci zasnovanoj na “fundamentalnim greškama” jer se različita mišljenja u tumačenju prava nikako ne mogu smatrati dokazom pristrasnosti, zbog čega smatraju da odluka o izbacivanju Harhoffa iz Vijeća narušava nezavisnost sudija i podriva kredibilitet samog Tribunala. Kako je odluka donesena bez utvrđenih standarda dokazivanja, iz Tužiteljstva smatraju da “interes pravde nalaže da ta odluka bude preispitana”.
Niko od nadležnih se nije ozbiljno pozabavio navodima iz pisma sudije Harhoffa, mada su iznesene teške kritike na rad predsjednika ICTY-a, niti je pokrenuta ikakva procedura za utvrđivanje tačnosti njegovih navoda. No, dovoljan je bio samo zahtjev Šešelja pa da Harhoff po kratkom postupku bude smijenjen. Istovremeno, zahtjevi udruženja žrtava, nevladinih organizacija, intelektualaca, akademika… iz cijelog regiona da se utvrdi tačnost Harhoffovih tvrdnji potpuno se ignoriraju, čime se šalje jasna poruka da optuženi ratni zločinac ima veća prava od svih njih, što je, u najmanju ruku, skandalozno. S obzirom na to da je i Šešeljev zahtjev baziran na Harhoffovom pismu, udovoljavanje njegovim željama imalo bi smisla samo nakon što se uvaže ostali zahtjevi i utvrdi da li je tačno, ili nije, ono što je ovaj danski sudija, potaknut ličnim profesionalnim dilemama, iznio.
Diskvalifikacija suca Harhoffa, sigurno je, još je jedna mračna potvrda da su pravo i pravda rezervirani samo za moćnike.
BH Dani, 06.09.2013.
Peščanik.net, 05.09.2013.
