Srebrenica, Potočari, foto: Konstantin Novaković
Srebrenica, Potočari, foto: Konstantin Novaković

Nakon što je pravni tim predvođen Sakibom Softićem 23. februara 2017. godine Međunarodnom sudu pravde (ICJ) predao zahtjev za reviziju presude koju je ICJ izrekao 2007. godine po tužbi BiH protiv Srbije, već sutradan je uslijedila reakcija Registrara ICJ-a koji je poslao pisma članovima Predsjedništva BiH od kojih je zatražio pojašnjenje oko statusa Sakiba Softića, bosanskohercegovačkog agenta.

Reakcija Registrara je bila potpuno očekivana s obzirom da su se Mladen Ivanić, srpski član Predsjedništva BiH, i Igor Crnadak, ministar inozemnih poslova BiH, u nekoliko navrata (neprimjerno i vanistitucionalno) proteklih mjeseci (i prije podnošenja revizije) obraćali ICJ-u. Suština njihovog obraćanja bila je u tome da u BiH ne postoji politički konsenzus o podnošenju zahtjeva za reviziju i da niko u ime BiH ne može podnijeti zahtjev za reviziju bez nove odluke Predsjedništva BiH, pritom nazivajući Softića bivšim agentom i ne nudeći argumente za to, osim svojih interpretacija postupaka oko same revizije i prava BiH na nju.

Prva i druga revizija

Podsjetimo, Odluku o imenovanju Sakiba Softića za agenta (broj 01-2529-22/02) donijelo je Predsjedništvo BiH na svojoj 152. sjednici, koja je održana 4. oktobra 2002. godine. U Odluci se, pored ostalog, navodi da se „Sakib Softić imenuje na dužnost pravnog agenta BiH pred Međunarodnim sudom pravde po tužbi BiH protiv SRJ“. Do 1978. godine godine Statut i Pravilnik ICJ-a su predviđali da se za podnošenje revizije mora priložiti novo ovlaštenje za zastupanje, ali nakon 1978. godine, izmijenama u ovim aktima ICJ-a, obaveznost ovlaštenja se ukida i sadašnji Statut i Pravilnik ne traže novo ovlaštenje uz zahtjev za reviziju.

Po Ustavu BiH (Član V/3) Predsjedništvo BiH vodi spoljnu politiku BiH, imenuje ambasadore i druge spoljne predstavnike BiH, ali i predstavnike BiH pred međunarodnim organizacijama i institucijama. Upravo je Predsjedništvo BiH, shodno navedenom članu Ustava, ali i na osnovu Pravilnika o procedurama Predsjedništva BiH (Član 37, stav 1) imenovalo Softića za pravnog agenta pred ICJ. Ovu Odluku Predsjedništvo BiH u proteklih 15 godina nikada nije opozvalo, niti je ona izmijenjena. Odnosno, Softić nikada nije zvanično razriješen dužnosti agenta, što potvrđuje i činjenica da Predsjedništvo od 2002. godine do danas zajedničkom odlukom o tome nije obavijestilo ICJ, ali ni o bilo kakvim ograničenjima ili dopunama te odluke iz prostog razloga jer ih nije ni bilo.

U odvojenim pismima Registrara ICJ-a članovima Predsjedništva BiH traženo je pojašnjenje, ne samo zbog pisama Ivanića i Crnadka, nego i zbog činjenice da je bh. pravni tim prilikom ulaganja revizije pružio Registraru argumentaciju u kojoj je, između ostalog, naveo ranija mišljenja, ali i praksu ICJ-a, po kojima se prilikom ulaganja revizije ne mora dostavljati novo ovlaštenje jer to nema uporište u Statutu i Pravilniku ICJ-a nakon 1978. godine.

Uz ovo, u odgovoru na upit Registrara ICJ-a, Bakir Izetbegović, bošnjački član Predsjedništva BiH je u svome pismu od 2. marta 2017. naveo i činjenicu da je Sakib Softić u istom ovom predmetu već učestvovao u jednom postupku revizije koju je pokrenula Srbija (Naime, Srbija je podnijela reviziju na presudu ICJ-a o proglašenju nadležnosti ICJ-a u slučaju tužbe BiH protiv tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, jer je SRJ, između ostalog, osporavala svoje članstvo u UN-u, odnosno pristupanje Konvenciji o genocidu, tvrdeći da ICJ nema nadležnost u ovom slučaju). Softić je mjesec dana od imenovanja, 4. novembra 2002. godine, učestvovao na revizionoj raspravi, kada je ICJ prihvatio njegovo ovlaštenje od 4. oktobra 2002. godine, a Srbija tada nije imale nikakve prigovore oko Softićevog ovlaštenja u tom revizionom postupku. Bh. pravni tim se na vrijeme pozabavio s ovim, pažljivo proučivši dosadašnju praksu ICJ-a i ranije stavove Registrara, i zato je ovdje bitno reći da se u pismu Registrara ICJ-a, od 24. februara 2017. godine (dan nakon što je Registrar primio reviziju), upućenog članovima Predsjedništva BiH traži stav sva tri člana Predsjedništva BiH, a ne dostavlja nikakvo mišljenje Registrara ili ICJ-a, što upućuje da će sudije, a ne Registrar odlučiti o ovlaštenju Sakiba Softića, a radi se, podsjetimo, o jedinstvenom slučaju u povijesti ICJ-a.

Čovićevo osporavanje Križanovića

Osporavanja i špekulacije o ovlaštenju agenta, posebno u BiH, od kojih neke dolaze i od pojedinih predstavnika međunarodne zajednice, a prije odluke ICJ-a, samo dodatno doprinose zaoštravanju političke situacije u BiH. Mnoge od njih (pokrenute prvenstveno iz RS-a, neposredno nakon što je Izetbegović prvi put u javnosti nagovijestio da postoji mogućnost podnošenja revizije) i nemaju za cilj da doprinesu razumijevanju cijele situacije, već služe isključivo u dnevno-političke svrhe. Pojedinačni istupi i pisma srpskih predstavnika prema ICJ-u upućuju da se radi o vaninstitucionalnom djelovanju, a kad je Mladen Ivanić u pitanju i nastavku prakse nepoštivanja državnih institucija koju je on uspostavio nakon referenduma, koji je u RS-u organizirao Milorad Dodik i pored odluke Ustavnog suda BiH, odnosno nakon 9. januara postrojavanjem Trećeg puka Oružanih snaga BiH u Banja Luci, kada je Ivanić nakon brojnih reakcija bh. i međunarodne javnosti, arogantno uzvratio: „To je bila moja odluka.“

U Odluci o imenovanju Softića iz 2002. godine na poseban način je učestvovao i Živko Radišić, kao tadašnji srpski član Predsjedništa BiH i član političke koalicije Sloga u kojoj je bio i Milorad Dodik. No, jasno je da danas Dodik, ali i drugi predstavnici iz RS-a, žele da zaborave da je Odluka o Softiću „ovjerena“ i učešćem srpskih političara iz RS-a, kao što bi željeli povući i potpis Nebojše Radmanovića (SNSD) o pristupanju Bosne i Hercegovine MAP-u, ili glasove srpskih parlamentaraca kojima je podržano formiranje Suda i Tužiteljstva BiH, kao i potpise sa drugih akata kojima se podržao put BiH prema Evropskoj uniji i NATO-u. Negirajući i kršeći kontinuitet državne politike, čak kad su u pitanju i neki međunarodni ugovori u kojima BiH ima jasne obaveze, pokušavaju nametnuti praksu po kojoj će se odluke donositi onako kako im u određenom trenutku odgovara, što nije moguće sa stanovišta vladavine prava i što međunarodna politika, ali ni međunarodno pravo ne poznaju.

I dok potezi političara iz RS-a, nažalost, nisu nikakvo iznenađenje, nije jasno zašto je Dragan Čović u ovom slučaju – Bosna i Hercegovina je tužbu ICJ-u protiv SRJ podnijela zbog zločina počinjenih nad Bošnjacima i Hrvatima – svojim stavom u pismu, u odgovoru ICJ-u, zabio nož u leđa Bosni i Hercegovini, Ustavu BiH i zakonima BiH podržavajući time u ovome sporu Srbiju. Jer, hrvatski član Predsjedništva BiH 2002. godine, Jozo Križanović, učestvovao je u donošenju Odluke o imenovanju Softića za agenta. No, i Dragan Čović bi očito, kao Dodik i Ivanić, izbrisao mnoge potpise, osim, valjda, onih Mate Bobane i Jadranka Prlića s kojima je trebala nestati Bosna i Hercegovina.

No, bez obzira na stavove Ivanića i Čovića, nesumnjivo da će određen značaj za ICJ prilikom odlučivanja o svim bitnim pitanjima u pogledu revizije, imati sastanak Ivanića i Dodika 22. februara u Beogradu, sa Tomislavom Nikolićem, predsjednikom Srbije, i Aleksandrom Vučićem, premijerom Srbije. Informacije o tom sastanku, i porukama koje su upućene o svesrpskom jedinstvu (s obje strane Drine), prenijele su skoro sve svjetske agencije, navodeći i kako će Srbija i Republika Srpska udruženo djelovati kako bi osujetili pokušaj ulaganja revizije pred ICJ-om od strane Bosne i Hercegovine – kako je saopćeno nakon sastanka.

Nevjerojatno djeluje da jedna suverena država i jedan entitet druge države žele zaustaviti reviziju presude pred Međunarodnim sudom u kojoj su presuđeni za genocid po raznim osnovama. Još je šokantnije da Srbija ni u jednom momentu nije smatrala da bi, možda, trebala pokrenuti reviziju te presude pred ICJ-a po kojoj je odgovorna za nespriječavanje i nekažnjavanje genocida, a istovremeno na svim nivoima negira genocid u Srebrenici.

Nove činjenice

Nakon podnošenja revizije pravni tim očekuje (uz sve navedeno), mukotrpan put u tri faze. Prvo, izjašnjenje ICJ-a o legitimitetu agenta. Ukoliko ICJ potvrdi legitimaciju Softića revizija se šalje Srbiji na mišljenje, a onda srbijansko mišljenje ide na ocjenu bh. tima, nakon čega bi ICJ trebao donijeti odluku da li postoje nove činjenice u odnosu na presudu iz 2007. godine. Tek nakon toga, ukoliko Sud ocjeni da postoje nove činjenice, počinje treća faza i postupak donošenja presude.

I ovdje dolazimo do druge, najčešće špekulacije u javnosti (prva je, naravno osporavanje legitimiteta agenta) u kojoj opet učestvuju i neki strani dužnosnici u BiH, a to je sumnja u postojanje novih dokaza. I jedan dio domaće političke i „stručne“ javnosti smatra da, ne samo da ne postoje novi dokazi, već da proteklih godina nije ništa urađeno, odnosno ako je nešto i rađeno da to nije bilo na vrijeme, te da nije urađeno na najkvalitetniji način, i svi ti propusti se adresiraju – Bakiru Izetbegoviću i SDA. Možda je i najjednostavnije objašnjenje o pokretanju revizije, dala američka ambasadorica i ambasada SAD-a u BiH saopćenjem u kome je naglašeno da je revizija – pravno pitanje.

Da li postoje, ili ne postoje novi dokazi može odlučiti samo ICJ koji je i jedini mjerodavan za to, odnosno da li postoje dokazi koji odlučujuće djeluju da Sud, eventualno, promijeni svoju presudu iz 2007. godine. Ukoliko Sud prihvati legitimitet Sakiba Softića, otvorit će se početni postupak revizije i javnost će biti upoznata sa sadržajem bh. revizije, a ICJ će u tom početnom postupku morati donijeti odluku da li postoje novi dokazi da bi pristupio donošenju presude.

Nažalost, u svoj prašini koja se podigla oko revizije, najčešće se zaboravljaju uzroci podnošenja tužbe, kao i presuda ICJ-a iz 2007. godine, i danas kad se govori o reviziji u fokus cijele priče o njoj stavljaju se Izetbegović i(li) SDA. SDA je 14. februara reagirala na pisanje Dnevnog avaza navodeći u saopćenju da ova dnevna novina podriva postupak revizije, te je odbacila „svakodnevne nasrtaje glasila Fahrudina Radončića kojima se nastoji obezvrijediti proces revizije“. Interesantno je da je opozicioni SDP, na čelu s Nerminom Nikšićem, možda i jedina politička partija (s bošnjačkim članstvom) koja situaciju oko revizije ne koristi za prikupljanje političkih poena.

Osporavanje presuda ICJ i ICTY

Dok je dio reakcija i sumnji usmjeren prema novim dokazima, te kvaliteti u pripremi same revizije, što je skoro u potpunosti (is)politizirano, dio bh. javnosti je nezadovoljan zbog, kako se nerijetko ponavlja, tajnosti u kome je radio bh. tim. S obzirom da se radi o vrlo osjetljivom predmetu, reviziji presude po tužbi BiH protiv Srbije, koja se direktno tiče i jednog bh. entiteta koji je presuđen od strane ICJ u tom predmetu, razumljivo je da je možda bio i neophodan određen stepen tajnosti, no sigurno ne u mjeri kako se danas predstavlja, pogotovo od pojedinaca koji su već duže znali da Softić radi na reviziji.

Naime, Sakib Softic je krajem maja 2016. godine uputio (skoro pa javni) poziv za učešće u postupku oko priprema revizije svim relevantnim državnim institucijama u BiH, ali i istaknutim pravnim stručnjacima, te drugim javnim djelatnicima. Među onima koji su dobili taj poziv je i Igor Crnadak, odnosno Ministarstvo inozemnih poslova BiH. Softić je u tom dopisu pozvao na učešće u analizi pretpostavki za pokretanje postupka revizije, kao i da se dostave nove činjenice i dokazi s kojima raspolažu institucije i pojedinci kojima se obratio. Da li je MIP BiH, na čelu sa Crnadkom, odgovorio Softiću, ili dostavio bilo kakav dopis nije poznato, ali imajući u vidu Crnadkove aktivnosti posljednjih dana više je no jasno šta je ovaj državni ministar (u)radio.

Upućeni objašnjavaju (pojedinci su o tome govorili i pred tv kamerama) da agent nije mogao ili morao znati sve nove dokaze, ili činjenice, koji su se mogli pojaviti u proteklih deset godina, zbog čega su i famoznih šest mjeseci od saznanja novog dokaza tumačili na različite načine, naglašavajući da ne postoji sudska praksa koja bi mogla pomoći da se razjasni da li je to šest mjeseci od pojavljivanja novog dokaza, ili od trenutka kad je agent saznao za njega (još jedna od stvari o kojoj će Sud odlučivati). Kako agent sigurno nije mogao znati šta je, recimo, u diplomatskim depešama i izvještajima diplomatske mreže BiH, ili šta se nalazi u arhivama Tužiteljstva BiH, odnosno koje informacije i dokazi iz regionalnog krivičnog progona odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava se nalaze u arhivima državnih institucija, uputio je dopis nadležnim institucijama i tražio da mu dostave svoje prijedloge, informacije, analize, ili, eventualno, nove dokaze. Upravo ova činjenica pokazuje da revizija nije (bila) stvar nekog pojedinaca, pa ni Sakiba Softića kao agenta, a poziv koji je upućen svim relevantnim institucijama (među kojima i MIP-u, odnosno Crnadku), demistificira konspirativnost, „bošnjačku stvar”, nekonzistentost i kontinuitet koji se osporava u javnosti.

Špekulacije oko statusa agenta, nepostojanja novih dokaza, nebrige „države” za postupak revizije, planski su projicirane iz Srbije, preko Republike Srpske (što pokazuje analiziranje događaja unazad od prvih nagovještaja da postoji mogućnost da će se ići s revizijom) i nažalost prihvaćene od dijela bh. javnosti, pa i iz bošnjačkog korpusa. Odlukom da se pokrene revizija, jasno je, bili su iznenađeni i predstavnici međunarodne zajednice u BiH, od kojih su mnogi zauzeli negativan stav prema tome (dio njih javno, većina u nezvaničnim komunikacijama) što ne iznenađuje jer su oni i ranije smatrali da sudski postupak pred ICJ „remeti” njihove planove na uspostavi mira i stabilnosti u BiH i regionu. Zbog čega godinama stoje po strani i mirno posmatraju negiranje zločina u BiH, pa i genocida, kako u RS-u tako i u Srbiji, zločina koji su presuđeni pred međunarodnim sudovima u Haagu, a čije presude, nažalost, nikad ničim nisu obavezivale političare u regionu, a ni međunarodne predstavnike u BiH i regionu.

Pitanje je da li bi do revizije ikad došlo da su proteklih godina srpski političari iz Banja Luke i Beograda prihvatili presudu ICJ-a i brojne presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, otpočeli proces suočavanja i doveli do približavanja država, a time i do stabilizacije u regionu. Da li bi tada uopće bilo potrebe za revizijom?

Ovako, zahtjev za reviziju je predat, i to je bilo iznenađenje za mnoge, pa i za predstavnike međunarodne zajednice u BiH, a još i veće kad su saznali da su na reviziji radili neki od najboljih svjetskih stručnjaka, koji su po nekim ocjenama čak i bolji tim, nego što ga je BiH imala u ranijem postupku pred ICJ. No, i pored toga neki međunarodni zvaničnici iz BiH su obilazili pojedine predstavnike Bošnjaka i tražili da se zaustavi revizija, time i sami dodatno podižući političke tenzije u BiH. Nažalost, i dio bh. javnosti je prihvatio neke njihove „argumente“ protestirajući što se nije znalo šta se i kako radi, i onda (i)racionalno pitajući što se revizija nije podnijela ranije? Možda bi ti isti kritičari, da se revizija podnijela, na primjer 2010. godine, pitali: zašto se žurilo, jer se naknadno otkrila Tomašica? Ili neki drugi dokaz.

Pravni timovi

Po upućenim izvorima Bakir Izetbegović je sa svojim suradnicima duži period radio na okupljanju najboljih stručnjaka međunarodnog prava s ciljem pripreme revizije, koji su onda u nekoliko međunarodno-domaćih timova, radili na pripremi revizije. Nezvanično, svi timovi su imali zadatak da svoje draftove revizije dostave agentu, završni draftovi su napravljeni krajem 2016, odnosno početkom 2017. godine, a finalni dokument je prezentirao profesor David Scheffer 16. februara 2017. u Predsjedništvu BiH, a dan poslije u Vijećnici.

Jasno je da je ovo bila, možda, do sada i najzahtjevnija procedura od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, jer ono što je za neku državu tek formalna procedura u pripremi revizije, to je za BiH bio možda i najveći izazov od Daytona, s obzirom na „neprijateljski” nastrojene međunarodne zvaničnike u BiH, uz srpsko-hrvatske zajedničke politike osporavanja i blokada, i osporavanje i dijela bošnjačke javnosti.

Presudom ICJ-a decidno je rečeno da je u Srebrenici nad Bošnjacima počinjen genocid i da su za to odgovorni Vojska i MUP Republike Srpske (kao i da su bosanski Srbi bili pod kontrolom Jugoslavije). No, reviziju mogu zahtjevati samo države, ne narodi. Ali, jasno je da se revizija BiH pokušava zaustaviti od predstavnika onog naroda čiji su organi i pojedinci počinili genocid i koji su presudom označeni kao izvršioci, što je nezabilježeno u povijesti ICJ-a. Ni jedan zločinac, bio to pojedinac ili država, ne želi biti uhvaćen i procesuiran i proglašen krivim, i skoro nikad neće priznati svoj zločin, a upravo to se dešava u postupku revizinog postupka, a pomagača i zaštitnika zločinaca u postupku revizije ima na pretek.

Danas je najkomotinije biti na strani onih koji sve negiraju oko revizije, tvrdeći bez ikakvih činjenica kako je sve loše urađeno, da nije trebalo ići s tim jer će Sud odbiti i koji ne daju ni promil šanse da se uspije u reviziji. Zar treba biti poseban „ekspert“ i znati da ICJ nikada nije promijenio svoju odluku po reviziji i da su šanse BIH u reviziji možda tek jedan posto. Uvijek je najlakše biti na strani većine. Ali i pored toga ozbiljni stručnjaci međunarodnog prava su sačinili reviziju i predali je. I sad je dalji postupak na Sudu, ali je jasno poslata poruka da je to bilo legitimno pravo BiH, a oni koji hoće tako da tumače – Bošnjaka. Zbog toga je čak i sam Ivanić, gostujući u Beogradu na RTS-u, rekao da je uspjeh za Izetbegovića i samo predavanje zahtjeva za reviziju.

Uskoro će se znati da li će revizija biti prihvaćena na razmatranje, odnosno da li će ICJ prihvatiti legitimaciju Sakiba Softića. Poslije toga su moguće dvije faze do eventualne presude. Nikada ICJ nije promijenio svoju presudu iz prostog razloga što ovaj sud nema viši nadležni sud iznad sebe i uvijek je ICJ ta instanca koja donosi i odluku da li će mijenjati svoju vlastitu presudu. Od izricanja presude 2007. u međunarodnoj zajednici se dosta toga promijenilo u pogledu tretiranja definicije genocida, mnoštvo je kritičkih tekstova napisano protiv presude ICJ-a iz 2007. od strane najvećih pravnih stručnjaka današnjice. Pitanje revizije pred ICJ nije samo pravno, nego i moralno pitanje za sudije ICJ-a.

Avangarda, 05.03.2017.

Peščanik.net, 07.03.2017.

Srodni linkovi:

Nemanja Stjepanović – 25 ili 22 godine posle

Refik Hodžić – Revizija koje nema

Radio Slobodna Evropa – Novi dokazi za genocid?

Radio Slobodna Evropa: Refik Hodžić – intervju

SREBRENICA