Govorilo se u kampanji za izbore – B. Tadić je to ponavljao – da ako SNS dođe na vlast Srbija neće biti ista zemlja – sad ne znamo ništa.

Oni dođoše i sada je četnički vojvoda na čelu Republike, ali još nismo sigurni gde smo. O vojvodama valjda sve znamo – u staroj srpskoj vojsci, potom u Vojsci kraljevine imali smo samo četiri vojvode. To su R. Putnik , S. Stepanović, Ž Mišić i Petar Bojović. Vojno-formacijski oni su bili nešto više od generala – no niko od njih nije mogao biti šef države – i nije ni bio. Ono za vreme poslednjeg svetskog rata je bilo mnogo pa i previše, no to nije važno ovde. Treća istorijska inkarnacija četništva u BiH pod Miloševićem opet je nešto drugo. I R. Mladić koji je popalio Bosnu nije bio vojvoda, već običan general. A T. Nikolić je kao vojvoda postao šef države – nije to malo. I prvi put je. A vojvodski čin je stekao na Romaniji, rame uz rame sa V. Šešeljem kada je trebalo krvaviti gaće u boju s „turcima“ posebno oko Srebrenice, te na drugim ratištima i stratištima diljem Bosne, koju je u svom delu ovekovečio kao najveću pobedu sam D. Ćosić. Tu smo gde smo, a vojvodski čin se ne skida lako. Zakletva se polaže na kami i jevanđelju. Šta je ovo sada i kako se sastavlja Vlada to niko ne zna, jer sve počinje da liči na vrzino kolo, pa se jedan izgubi a nikako da ga nađu, jer đaci druguju sa vilama i đavolima. Ne znaju ni ko je onaj što ga traže i zovu „grabancijaš“, koji „vodi oblake u vrijeme grmljavine, oluje i tuče“. Vuk je dragocen kao etnolog. Situacija se iskomplikovala i svi su u vrzinom kolu – ne znaju ko je ko i koga ima ili nema. Ni ko će s kim, jer u vrzinom kolu je tako. Smaraju nas – uzeli smo reč od mladih ljudi – s tom vladom a sam vojvoda-predsednik Republike ne zna kuda će i kako će. Ni mi ne znamo šta ćemo i kuda ćemo s njim – a i oni u belom svetu su se zbunili.

Muči se vojvoda-predsednik – šta da kaže, i ne ide mu „gaf do gafa“, ako su to uopšte gafovi nedoučenog đaka iz vrzinog kola.

Menja vojvoda Toma retoriku, ali mu ne polazi najbolje za rukom i njegova nastojanja da bude drugačiji ne daju rezultate. On ne pominje veliku Srbiju, ali je tokom posete Moskvi bio jasan, da mu je najviše stalo do velike Rusije, i to na štetu male Gruzije, čije pokrajine hoće da prizna kao samostalne države. Obećao je da će to predložiti Narodnoj skupštini u Beogradu. Zauzvrat, velika Rusija je progurala našeg večnog Vuka J. na mesto u UN, koje istini za volju i nije neko važno mesto, niti je zadugo. Kao senka vojvodu prati M. Dodik, koji je i do sada bio na privremenom radu u Beogradu, a odskora je kod nas sa idejama koje nudi vojvodi Tomi. Kaže M. Dodik da bi trebalo „dići vojsku“ i poći na Kosovo, a on sam ne hita sa vojskom na Sarajevo – a donedavno su zajedno uništavali Bosnu. Vojvoda se zaputio i u Brisel, da li da on njima očita lekciju – ili da oni njemu ponovo očitaju već očitanu. Za to vreme I. Dačić u Beogradu nastavlja svoj gambit – razmešta figure na šahovskoj tabli iz dana u dan, da ih sutra sruši i nastavi ponovo. Hitaju kod patrijarha i to zaredom, tako da se čini da M. Dodik i patrijarh sastavljaju Vladu za koju niko siguran nije ko će je činiti. Uzgred, listao sam belgijski list Le Soir – koji se i Srbijom bavi – u kojem ozbiljni komentatori kažu da Belgijanci nisu imali Vladu skoro dve godine i da im ništa falilo nije. Ne znamo da li jeste ili nije falilo, ali za Srbiju je i bolje da duže nema Vladu, ako je već ovako sastavljaju politički grabancijaši na vrzinom kolu. Ako vojvoda T. bude „engleska kraljica“ kako mu neki žele – to je možda i verovatno – partijske nomenklature mu već poručuju – Kraljuj kralju a mi ćemo vladati. A partijske centrale su ionako u svakom pogledu moćna preduzeća. Ruski ambasador A. Konuzin kaže da svakog dana šalje izveštaje svojima u Moskvi, a da nije siguran da li se sam najbolje snalazi u vrzinom kolu beogradskom. Prvo mu treba verovati, a drugo ne – zna on ko je ko u tom kolu. Konuzin je diplomata velike zemlje, on zna kako se to radi sa malima. Uostalom, ruski mafijaški vrh je izdao jedno čudno saopštenje a objavile su ga i novine beogradske – nećemo mi mnogo da se mešamo u Beogradu jer tamo je naš predsednik V. Putnik bezmalo božanstvo, pa je i sam vojvoda Toma kazao u Moskvi da je to jedini političar koga on ne može pobediti. I sigurno je i da neće – Putina – pobediti. Postoji istini za volju još jedna mogućnost – da vojvoda nastavi ono što je i B. Tadić radio. Jedno da govori a drugo da radi. Rusima bi najbolje bilo da se graniče sa NATO alijansom u Srbiji, jer je NATO već na Kosovu. Kome će se vojvoda carstvu privoleti videćemo – za sada je na sceni famozno vrzino kolo.

 
Zapisi iz palanke

Peščanik.net, 15.06.2012.


The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)