Ne, gospođo Pešić, nije teško razumeti najnovije događaje. I Vi sami kažete da službe rade profesionalno po uvek istom scenariju. Svestan sam da te službe imaju svoje novine, ljude u medijima, ljude u politici, u državnim institucijama i na mnogim drugim mestima koja komuniciraju sa javnošću i imaju moć da na nju utiču. Razumem šta se događa i u velikoj meri zahvaljujući Vašim govorima i tekstovima tokom svih ovih godina u kojima ste pričali i pisali o istom problemu. Dakle, ništa novo i nerazumljivo se ne događa. Opet je u pitanju Kosovo. Tu se slažemo, ali to je i tačka na kojoj se razdvajamo.

Ne, gospođo Pešić, službe i tzv. građanska Srbija se nisu ujedinile u zajedničkom poduhvatu da potope premijera Ivicu Dačića i mislim da je besmisleno o tome raspravljati, kao što je besmisleno raspravljati o politici Vojislava Koštunice i ljudi oko njega. Znam da će V. Koštunica napasti sve zbog Kosova i da neće birati sredstva. Da mu je stalo do borbe sa kriminalom, morao bi da prvo krene od svoje partije. Ono što mi nije jasno je zašto u isti koš bacate tzv. građansku Srbiju koja traži da se istraže susreti premijera Srbije sa kriminalcima? Zašto bi Dačić bio privilegovan?

Ne, gospođo Pešić, viši cilj nije ispravan odgovor na prethodno pitanje. Viši cilj ne može biti opravdanje za svakakve budalaštine i kriminal, a to je ono što sam naučio od Vas tokom svih ovih godina. Viši ciljevi su uvek bili ono što nas je vodilo u grešku. Viši cilj je zanemarivanje osnovnih potreba građana zarad mitoloških predstava iza kojih, bar u Srbiji, stoje gramzivi pojedinci. Zbog viših ciljeva smo zaratili sa Hrvatskom i Bosnom i na kraju sa Kosovom a nakon toga smo, opet zbog viših ciljeva, glasali za Koštunicu kao i kasnije za Tadića, a rezultate tih ratova i vladavina ćemo još dugo osećati. Razgovora sa predstavnicima Kosova treba da bude iz potrebe građana sa obe strane da žive bolje.

Ne, gospođo Pešić, Ivica Dačić nije jedini političar ni čovek koji je seo da ravnopravno razgovara sa Albancima. Znam neke medije, političare, javne ljude koji su odavno uspostavili odnose sa Albancima i uvek ih tretirali kao ljude. Znamo kako je Albance tretirao Ivica Dačić, a ni sada ih ne tretira mnogo bolje ukoliko ne mislite da to što sedi sa njima, za istim stolom, treba da bude dokaz da ih premijer smatra ljudima. Ivica Dačić nije svojevoljno seo da razgovara sa predstavnicima Kosova i Metohije, već je prosto ostao bez opcija, i hvaliti ga zbog tih razgovora je isto kao kada bi čoveka koji se spotakao na vrhu brda i otkotrljao se do dole, pohvalili zbog brzine kojom je stigao do podnožja. Dačić je jasno rekao da bi on najradije pohapsio svu tu pregovaračku bandu i da o ovim razgovorima odlučuje Amerika, uz dodatak da se američka politička volje može lako promeniti. Dobio je jasan signal iz sveta da je Kosovo nezavisno, da ih ne zanima kako će Srbija gledati na to i da što se njih tiče možemo biti izolovani koliko god hoćemo. Zbog ovoga je i Jeremić suzu pustio. Uostalom, Dačić se još uvek zanosi otvaranjem priča o statusu Kosova koje je odavno završeno. Za njega država Kosovo ne postoji. I gde je tu njegova volja i dobra namera? Gde je tu realni i pragmatični političar? Gde je tu De Gol? Gde je tu Čerčil? Inercija, ništa više.

Ne, gospođo Pešić, tzv. građanska Srbija je, naprotiv, prepoznala interes Srbije i dobro definisala stanje. Kosovski proces više ne zavisi od jednog čoveka. Sutra bilo ko da dođe na mesto pregovarača, pregovarao bi na isti način kao i Mali Sloba. Ekstremni desničari nemaju tu podršku birača kako bi imali uticaj na bilo kakvu buduću vladu. Odavno je portparol zločina trebalo da ode na đubrište istorije, ali ni sada nije kasno. Naravno, posle istražnog postupka u vezi sa susretom sa kriminalcima. Ako je zlo u tzv. građanskoj Srbiji koja traži da se istraži zašto se sastajao sa kriminalcima, onda je Srbija srećna zemlja sa beznačajno malo zla.

Ne, gospođo Pešić, nije me briga sa koje strane se nalazi onaj ko radi „korisnu“ stvar po nuždi, ali mi je veoma važno da li iza njega stoje interesi kriminalne grupe. I to baš zato da ovu šansu i ulogu koju nije stvorio ni želeo iskoristi na ispravan način. Dakle, stvarno je u pitanju Kosovo, kao što i sami tvrdite, samo se ipak razlikujemo u pogledu motiva.

Kada vidim Ivicu Dačića na nekom od medija, znam da još uvek ima nečega u čije ime se vredi boriti i glasno se sećati. Ne pripadam nikakvoj Srbiji, ni građanskoj niti bilo kojoj drugoj. Pripadam samo sebi, mislim i rasuđujem. I nemam mantiju.

 
Bob Lebowski Blog, 08.02.2013.

Peščanik.net, 09.02.2013.