Joeu Šimuniću je teško i lako mu nije, ali Jorgosu Katidisu je možda još i teže. Teže mu je jer se rodio kao Grk, a ne kao Hrvat. A jebo ti tu grčku sreću: rodiš se 12. veljače 1993. u znaku Vodenjaka, prohodaš, protrčiš, kupe ti prvu loptu, djetinjstvo ti u igranju prođe, onda narasteš i nastaviš se igrati loptom, pa ti to tako dobro ide da izrasteš u mladog reprezentativca svoje zemlje, u njezina nezaobilaznog veznjaka, i jebiga – svemu tome dođe kraj već u tvojoj dvadesetoj.
Samo zato što si zabio gol za svoj AEK protiv jebene Verije i proslavio ga podižući ruku u tradicionalni pozdrav starih Rimljana, od prednjeg veznog postaneš posljednji bezvezni, pa umjesto da šutiraš loptu na radost i ponos nacije, gledaš kako svi šutiraju tebe: šutne te tvoj klub tako što ti zabrani igranje do kraja sezone, pa te centrira na volej majci domovini koja ti, preko svojih birokrata u Grčkom nogometnom savezu, zabrani da u reprezentativnom dresu zaigraš do kraja života.
Jebo ti tu grčku sreću: tvoj te AEK proda talijanskom drugoligašu Novari, pa ti tamo, moj Jorgose, čekaj kad će svanuti Zlatna zora. A dok iz te Novare zuriš put istoka, već pomalo gubeći nadu u zlatno svitanje, gledaj, Jorgose, gledaj kojim je putem mogao krenuti tvoj život da nisi rođen kao Grk nego kao Hrvat, pa makar se rodio i u onoj zapizdini od Australije, da nisi igrao za taj seljački AEK nego za Građanski nogometni klub Dinamo i da si umjesto tog zlosretnog plavo-bijelog reprezentativnog dresa – koji sada možeš navući samo ako ga kupiš u fan-shopu – nosio onaj karirani crveno-bijeli i da ti je iznad desetke na tom dresu, nesuđeni naš Jurice, bilo ispisano tvoje hrvatsko prezime, naprimjer Katičić.
Čitaj, Jorgose, čitaj – kad već nisi ni Jurica ni Joe ni Josip – kako hrvatski navijači u znak potpore kažnjenome Josipu Šimuniću zasipaju službene facebook-stranice kurve FIFA-e tebi nerazumljivim postovima „Za dom spremni!“ i „ZDS“. Ne odustaj, već čitaj dalje, pa ćeš na sedmom ili najdalje osmom naletjeti na to isto, samo napisano na pidginu – „For home ready!“ Naići ćeš, Grče Jorgose, vrlo brzo i na detaljnija objašnjenja što to zapravo znači – ima ih na tečnom pidginu i na solidnom engleskom – pa će ti postati jasno da je tvoj brat po kopačkama Jorgos, pardon, Josip Šimunić u dvije riječi rekao ono isto što je tebi, svega nekoliko mjeseci prije njega, pošlo za rukom, desnom i ispruženom, da kažeš bez riječi. Postat će ti jasno, crni Jorgose, da je buraz Joe samo preveo tvoj starorimski pozdrav bez teksta u starohrvatski pozdrav bez geste.
I samo će ti se objasniti, makar ni riječi ne razumio, zašto Šimunićevi fanovi psuju francusku i englesku mater čelnicima FIFA-e, iako dobro znaju da Sepp Blatter nije ni Francuz ni Englez. Jer – shvatit ćeš već iz postova na engleskom da su sve to zakuhali srpski i engleski kriminalci u čiju se službu stavila i svjetska nogometna, pardon, fudbalska organizacija koja „ne želi vidjeti Hrvatsku kao državu nego joj je cilj ugroziti njezinu nezavisnost i ekonomsku stabilnost“. Jedino ti neće biti jasno, čovječe jebene grčke sreće, kako se baš tebi dogodilo da te zbog starinskog pozdrava odjebu i Grčki nogometni savez i selektori svih reprezentacija – od onih koje si prerastao do onih za koje si uzalud stasao – dok ovog tu Šimunića listom brane i čelnici Hrvatskog nogometnog saveza i aktualni izbornik i njegovi prethodnici.
Igra tu s tobom u Novari neki Zoran Josipović – koji istinabog nije Hrvat iako nosi isto prezime kao i hrvatski predsjednik – pa ti on, ako je to u stanju prethodno prevesti samome sebi sa sličnog hrvatskog na različiti srpski, može na talijanskom prenijeti njihove izjave pune gnjeva i gorčine. Naprimjer onu legendarnog Ćire Blaževića: „To uopće nije ustaški pozdrav. Jadnom Šimuniću to su na leđa natovarili domaći špijuni koji kompromitiraju povijest. On je to izgovorio u jednom zanosu nakon velike pobjede, a to je napravio zajedno s publikom. Pa kaznite onda i sve navijače ako možete!“ Ili onu nešto manje legendarnog Otta Barića: „Ne vjerujem da bi FIFA bila jednako rigorozna da je bio u pitanju reprezentativac neke druge zemlje.“
Hoćeš li, Grče Jorgose, kad ti Josipović prevede ove riječi, ostati bez teksta, da ne kažem – hoćeš li nijemo salutirati onako kako to već znate ti, Di Canio i vama slični? Ili ćeš na sav glas proklinjati svoju jebenu sreću koja te je učinila Grkom a ne Hrvatom, pa tvoja doživotna grčka suspenzija ispada pičkin dim prema ovoj Šimunićevoj hrvatskoj kazni od deset utakmica, koju listom nazivaju „drakonskom“ i za koju redom krive srpsku diplomaciju i hrvatske izdajnike od Zorana Jovanovića do Miljenka Jergovića koji – da prostiš na literarnoj digresiji – uopće nije napisao onaj tekst što mu ga pripisuju i zbog kojega ga razapinju kojekakve HVIDR-e i njima slične institucije tisućljetne hrvatske pismenosti, onaj edukativni tekst Nikole Strašeka u kojemu se Za-Dom-Joeu toplo preporučuje da pročita knjigu Ilije Jakovljevića „Konclogor na Savi“ i na čijem mu se kraju hladno poručuje: „Ako nakon toga i dalje poželiš vikati ‘Za dom!’ ne znam što da ti kažem osim – marš u p. m., nacistički gade!“?
Pa sad ti sanjaj, Grče Jorgose, sanjaj tu hrvatsku sreću da živiš u kulturi gdje nitko ne zna pročitati ni potpis ispod otvorenog pisma jednom nogometašu, a pritom je ta kultura toliko oživotvorena i unarođena da je čak i najnepismeniji navijač svjestan da u trenutku dok urla „Za dom – spremni!“ zapravo sudjeluje u zbornoj izvedbi jedne operne arije. I zahvali, Jorgose, svojoj jebenoj grčkoj sreći što te nikada neće moriti pitanja: Zašto ti ljudi pjevaju opere po stadionima? Zašto ne odu u kazalište? I hoće li vrhunac hrvatske kulture biti kada to svoje operofilno „Za dom – spremni!“ zaurlaju na koncertu Boba Dylana u pulskoj Areni?
Bogu Svevišnjemu zahvali, Jorgose, što te, barem za sada, nije dopala sreća još jebenija od te grčke: sreća da te kupi Zdravko Mamić i da ti Davor Šuker sredi hrvatsko državljanstvo.
Novi list, 18.12.2013.
Peščanik.net, 19.12.2013.
NOGOMET / FUDBAL