Evropska komisija svake godine objavljuje izveštaj o malim i srednjim preduzećima, u kojem se iznose i pojedini podaci za zemlje kandidate, dakle i za Albaniju, Crnu Goru, Makedoniju, Srbiju i Tursku (ne i za Bosnu i Hercegovinu i Kosovo, koji spadaju u grupu takozvanih potencijalnih kandidata). U bazi podataka, takođe, mogu da se nađu poređenja ovih zemalja sa prosekom u Evropskoj uniji. Šta je, po mom mišljenju, najvažnija karakteristika malih i srednjih preduzeća na Balkanu?

Najpre bi trebalo reći da se po udelu u ukupnom broju preduzeća balkanske privrede ne razlikuju previše od razvijenih zemalja Evrope: velika većina, značajno više od 90 odsto, preduzeća čine mala i srednja. Po učešću u ukupnoj zaposlenosti, razlike postoje, koje u nekim slučajevima nisu beznačajne, a isto se može reći i o udelu u ukupnoj dodatoj vrednosti. Ali, po oba ova indikatora mala i srednja preduzeća čine oko dve trećine ukupne privredne aktivnosti.

Razlika koja je važna jeste da ovaj, nazovimo ga sektor preduzeća, na Balkanu ima značajno veći udeo zaposlenih od razvijenijih zemalja Evropske unije, a znatno manji udeo u ukupnoj dodatoj vrednosti. Iz čega se može zaključiti da je produktivnost ovih preduzeća na Balkanu značajno manja. Naravno, to znači i da su plate manje, a vrlo verovatno i profitabilnost, mada podaci o tome nedostaju. Ovo nije neobično budući da je reč o manje industrijalizovanim zemljama sa uslužnim sektorom i aktivnostima sa niskom dodatom vrednošću.

Iz niza drugih indikatora koji se slede u Pregledu poslovanja malih i srednjih preduzeća Evropske komisije, posebno se izdvajaju dva. Jedan govori o inovativnosti ovih preduzeća, a drugi o njihovoj internacionalizaciji, dakle o tome koliko se oslanjaju na strana, za razliku od domaćih tržišta, kolika je njihova otvorenost, kako se to kaže. Ove dve karakteristike nisu međusobno nezavisne, mada je potrebno mnogo pažljivije analizirati podatke da bi se ustanovilo šta sve utiče na inovativnost i otvorenost. No, svakako konkurencija na stranim tržištima najčešće jeste veća nego na domaćim, što bi trebalo da podstiče uvođenje novih tehnologija i proizvoda, a i svih drugih vidova inovacija. U tome, bez sumnje, igra ulogu činjenica da li je reč o velikoj ili maloj privredi, gde bi male, u koje spadaju praktično sve balkanske privrede (sa izuzetkom Turske), trebalo da budu otvorenije i inovativnije. Ovo valja shvatiti razvojno u sledećem smislu. Ako mala privreda ima nizak stepen zaštite, jer recimo ima niske carine i ne vrši preterano striktnu kontrolu prekograničnih finansijskih kretanja, onda relativno mali izvozni sektor znači da se ona brani od strane konkurencije time što je nerazvijena ili čak zaostala.

To može da znači da će se uvoziti, pre svega, industrijski proizvodi, a izvoziti ili usluge, naročito ako postoje značajne turističke prednosti, ili sirovine i energija, ako ih ima, ili poljoprivredni proizvodi, u meri u kojoj je njihova proizvodnja konkurentna. Preostala privredna aktivnost će se uglavnom sastojati od proizvodnje dobara i usluga koji su nerazmenljivi, dakle okrenuti su isključivo domaćem tržištu. Ovakva privredna nerazvijenost može se podržavati ili jakim kursom ili velikim udelom državne potrošnje ili oslanjanjem na tradicionalne tehnologije, recimo rđavom javnom upravom ili zaostalom tehnologijom. Mogu da utiču i necarinske i netrgovačke prepreke, koje su na Balkanu prilično visoke, uprkos svim ugovorima o slobodnoj trgovini, bilateralnim i regionalnim.

Kada se, dakle, pogledaju podaci o inovativnosti i otvorenosti balkanskih malih i srednjih preduzeća, vidi se da su ona značajno zaostalija od ovih sektora u razvijenijim zemljama Evropske unije, kao uostalom i od proseka u Uniji. Mala i srednja preduzeća, znači, nisu inovativna i nisu internacionalizovana, što će reći da ne računaju ni sa prodajom na stranom tržištu niti očekuju stranu konkurenciju. To, naravno, ne znači da nema primera i čitavih segmenata koji se razlikuju od sektora u celini, mada je njihov udeo još uvek relativno mali, pogotovo ukoliko se uzmu u obzir privrede u celini. Imajući u vidu udeo malih i srednjih preduzeća u ukupnom broju preduzeća i u ukupnoj zaposlenosti i u ukupnoj dodatoj vrednosti, jasno je da je teško podstaći razvoj, privredni rast i zapošljavanje ako se ne obezbedi razvoj inovativnih i konkurentnih malih i srednjih preduzeća.

To je ta razvojna strana stvari. Privredna politika u balkanskim zemljama pod najvećim je uticajem tradicionalnih sektora i cilja na krupne strane investicije. Uz to, zemlje troše sredstva i vreme na političke i ideološke sporove čija je glavna karakteristika da se ne rešavaju. O nedostatku efikasnosti i o korumpiranosti da se i ne govori. A zapravo je potreban konkurentan, inovativan i internacionalizovan sektor malih i srednjih preduzeća, jer upravo on može da mobiliše preduzetničke sposobnosti ljudi.

Novi magazin, 08.09.2014.

Peščanik.net, 08.09.2014.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija