Deviant art, My river Kolubara, by Rudar

Deviant art, My river Kolubara, by Rudar

Praznici se nisu ni završili, niti su se afere iz prethodne godine zataškale, a srbijanski premijer Aleksandar Vučić je već krenuo u nove obračune. Ovog puta su pored novinara Balkanske istraživačke mreže (BIRN) nastradali i EU funkcioneri – Maja Kocijančič, portparolka Evropske komisije za proširenje, kao i Majkl Davenport, šef Delegacije EU-a u Srbiji. Sve je počelo na konferenciji za štampu održanoj nakon sednice Predsedništva SNS-a u Beogradu. Naime, tom prilikom je na pitanje novinara o prekoračenju roka ispumpavanja vode iz kopa Tamnava – Zapadno polje, koji je potopljen pre sedam meseci u majskim poplavama, premijer Vučić uobičajeno gnevno reagovao, optužujući novinare BIRN-a da su ‘lažovi’. Taj antologijski citat glasi ovako: ‘To su oni koji su lagali o Er Srbija, oni koji su dobili pare od gospodina Davenporta i EU-a da govore nešto protiv Vlade. Tim lažovima recite da su opet lagali.’Ovim je nastupom premijer uleteo u diskurzivni procep između radikalskog imaginiranja o stranim plaćenicima i naprednjačkog zalaganja za evropske vrednosti. Zato i pomenuta replika na konferenciji zvuči kao mutant iz prošlih vremena, koji pokazuje visok stepen nervoze čije uzročnike treba tražiti u katastrofalnom delovanju Vučićeve Vlade na poslu saniranja posledica majskih poplava, što je BIRN veoma precizno predočio u tekstu ‘Ispumpavanje kopa i budžeta’. Nijedan štampani mediji nije želeo da prenese ovo istraživanje. Uostalom, podaci s kojima je istupio Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS), a koji se tiču naslovnih strana štampanih medija, pokazuju u kakvom je stanju ova oblast. Naime, u tekstu pod naslovom ‘Godina ljubavi’ novinar CINS-a je izneo egzaktne podatke o tretmanu premijera Vučića u štampanim medijima. On se, prema tim podacima, tokom prošle godine pojavio 887 puta na naslovnim stranama novina, od čega samo šest puta u negativnom kontekstu. Premijerovu proteklu godinu krunisala je pohvala patrijarha Irineja, koji je u njemu prepoznao feniksovsku prirodu, šaljući božićnu poslanicu osirotelom puku sa tvrdnjom da će ‘premijer Vučić podići Srbiju iz pepela’. Međutim, balkanskom feniksu se u međuvremenu fitilj drastično skratio, tako da je ušao u konflikt sa eksponentima EU-a, a kako stvari stoje, i sa sopstvenim predstavama o evropskim vrednostima.

Nakon Vučićevog ispada na konferenciji za novinare, najpre se oglasio Slobodan Georgijev, koordinator BIRN-a, navodeći da stoji iza objavljenog teksta, koji je stoprocentno istinit. Reagovala je i Maja Kocijančič, rekavši da je ‘vrlo iznenađena najnovijim tvrdnjama premijera Srbije Vučića o tome da EU pojedinim organizacijama plaća da vode kampanje protiv Vlade Srbije. Odlučno odbacujemo takve neosnovane tvrdnje’. Međutim, to je samo iznerviralo srbijanskog premijera, koji je celu situaciju predstavio kao ‘pokušaj EU-a da ga ućutka’, ‘cenzuriše’ i da ospori ‘njegovo pravo da odgovori novinaru’. Želeo je da kaže da se EU ipak ne može mešati u način na koji on rešava unutrašnje probleme, tj. kako se obračunava sa onima koji mu skrenu pažnju da je nešto uradio loše. A o čemu se zapravo radi?

BIRN je u svom istraživanju zapravo pokazao da je Elektroprivreda Srbije (EPS) ‘na tenderu za sanaciju najznačajnijeg rudnika u Srbiji dodelila posao konzorcijumu bez iskustva, čime je dodatno uvećala cenu čitavog posla’. Takođe, izneli su podatak da činjenica koju je objavio premijer Vučić 26. decembra 2014. o završetku ispumpavanja vode iz kopa nije tačna, te da posao neće biti gotov ni do maja sledeće godine. Vlada Srbije je i pored toga što zakon u uslovima elementarne katastrofe dopušta da se radi mimo javnih nabavki, odlučila da raspiše tender koji je realizovan tek u septembru, kada je umesto holandskog konzorcijuma Van Hek odabrala domaći konzorcijum Južna Bačka, protiv čijeg se direktora Dragoljuba Zbiljića pred Osnovnim tužilaštvom u Kragujevcu i Novom Sadu vodi istraga zbog utaje poreza. Južna Bačka je odmah po potpisivanju ugovora sa EPS-om potpisala ugovor sa holandskim konzorcijumom o iznajmljivanju pumpi. Međutim, posao je krenuo sporo, a svaki mesec dok su kopovi pod vodom predstavlja gubitak od 30 miliona eura. Zbog sedmomesečnog potopa u Tamnavi, bruto domaći proizvod za 2014. godinu pao je za 1,2 odsto. Gubici su išli jedan za drugim, jer je u međuvremenu uvezeno struje u vrednosti od 90 miliona eura i kupljeno uglja za 30 miliona. Čitava ova kalkulacija, inače nedostupna javnosti, sve do trenutka kada je BIRN označen kao ‘lažov’, uticala je na nervozu premijera Vučića, koji je čitavu stvar preneo na novi teren: zavere EU-a protiv njega.

Odgovori koje je Aleksandar Vučić uputio EU zvaničnicima takođe spadaju u domen SNS-ovog nadrealizma. Premijer je bio strašno iznenađen reakcijom Maje Kocijančič, koja je ko zna zbog čega imala potrebu da negira njegove optužbe da ‘EU želi da ga ućutka’. Naravno, Vučić ne bi bio to što jeste kada ne bi proizveo konfuzne, patetične slike: ‘Istinski verujem u vrednosti EU-a, ali ne verujem da su licemerje i laž, kao i progon onih koji slobodno misle i kojima se ne može naređivati svaka reč i svaki potez bilo kakva vrednost za koju se treba boriti.’ Naravno, on je taj koji slobodno misli i koji je proganjan. Ovog puta od EU-a, koji preko svojih fondova ‘finansira novinarske laži’. Da u ovoj borbi protiv EU-a, a za prave evropske vrednosti, Vučić ne bi ostao sam, priskočili su ministar Aleksandar Vulin, kao i Milorad Vučelić, urednik ‘Pečata’. Vulin je rekao da premijeru Vučiću ‘niko ne može da naređuje osim naroda koji ga je birao’, dok je Vučelić, tradicionalno opijen vođama, pozdravio Vučićevo držanje u komunikaciji sa EU-om, istakavši ‘kako nekome u evropskoj administraciji očigledno ne odgovara da Srbija ima jakog, stabilnog i moćnog političara sa velikom većinom’.

Nasuprot ‘odgovornosti’, Vučićevoj ključnoj reči za 2015., koju je uputio građanima Srbije kao novogodišnju čestitku, citirajući Embrouza Birsa iz glasovitog ‘Đavolovog rečnika’, premijerova akumulacija političke moći operiše pre svega sa neodgovornošću i teži ka totalnoj kontroli. Pa čak i po cenu sukoba sa EU-om.

Novosti, 17.01.2015.

Peščanik.net, 18.01.2015.

Srodni link: Vesna Rakić-Vodinelić – “Je suis BIRN”


The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)