Ostavka profesora Vladimira Vodinelića na članstvo u stručnoj radnoj grupi za izradu medijskih zakona, zbog unošenja bitnih izmena u konačnu verziju mimo znanja većine članova, očigledno je uručena u pravi čas jer bi ministarstvo kulture i informisanja inače zaboravilo da obavesti članove da je radna grupa već uveliko raspuštena. U čast obeležavanja „sadašnje faze“ saradnje, članovi radne grupe pozvani su na svečani koktel.

Nedoumice ipak ostaju jer je pismo koje je potpisao ministar Bratislav Petković, inače datirano 18. juna, do stručnih saradnka na izradi zakona stiglo tek 3. jula. Ne precizirajući da li je koktel već održan, ministar se zahvalio grupi na doprinosu koji je pružila proteklih „devet meseci“ (radna grupa je osnovana 10. januara), uz napomenu da su do sada doneti vrlo kvalitetni nacrti koji su već dobili „povoljne ocene domaće javnosti i međunarodnih eksperata“, te da im predstoji još jedna javna rasprava a zatim i skupštinska procedura. U narednim aktivnostima „koje su normativno strogo određene“ radna grupa od 14 članova i više posmatrača ne bi bila „efikasna“, zaključio je ministar i najavio „manje i efikasnije timove koji će zadovoljiti mnoge birokratizovane zahteve“.

Pozivom da se koktel u ministarstvu ipak odloži na neodređeno vreme a da se saradnici vrate na demokratski model rada, ministru je odgovorio profesor prava Saša Gajin, jedan od saradnika na pisanju medijskih zakona, koji je upozorio da bi umesto tajnih dogovora preostala sporna pitanja opšte medijske regulative bilo bolje rešiti uz pomoć stručnjaka iz oblasti medija i medijskog prava.

U međuvremenu, u Medija centru danas je održana konferencija o prolaznom vremenu reforme javnog informisanja na kojoj je zaključeno da su već probijeni rokovi iz strategije reforme donete na jesen 2011. a kojom je bilo predviđeno da se novi zakoni usvoje do marta ove godine. S obzirom na to, teško će biti ostvaren plan da se država do kraja naredne godine u potpunosti povuče iz vlasništva u medijima a da se već od 1. januara 2014. sa budžetskog finansiranja medija pređe na projektno finansiranje medijskih sadržaja koji su u javnom interesu. Do sada je završen nacrt zakona o informisanju koji je već upućen na ekspertizu u Brisel, iako radna grupa koja je radila na njegovom tekstu nije upoznata sa konačnom verzijom. Nacrti zakona o elektronskim medijima i javnim servisima nisu usaglašeni i tek ih čeka javna rasprava – ukoliko je ministarstvo kulture još uvek zainteresovano za takvu proceduru.

„Sve dok je bilo moguće postići konsenzus, radna grupa je funkcionisala na demokratski način. Onog trenutka kada smo došli do manjeg broja pitanja oko kojih se ne može postići saglasnost u okviru institucionalne diskusije, a koji su vezani za anomalije sistema, ovaj model rada je napušten. Počeli su uticaji na sadržaj teksta nacrta mimo radne grupe, neprincipijelne koalicije oko partikularnih interesa, intervencije telefonom. Navikli smo na to, reč je o svojevrsnoj tradiciji rada na zakonima kakva u Srbiji postoji već decenijama, i sad je pitanje kako da se iščupamo iz ovog nelagodnog stanja“, konstatovao je Saša Gajin.

Da je za uređenje odnosa 1200 medija na oglasnom tržištu Srbije čija je zvanična vrednost prošle godine iznosila oko 175 miliona evra, potreban mehanizam koji će ograničavati loše navike države ali i privatne interese medija, uverljivo je argumentovala Jovanka Matić iz Centra za sociološka istraživanja koja je istakla da Srbiji nedostaju razvijene organizacije civilnog društva čiji je zadatak da zastupaju interes građana u javnom informisanju. „Obrazovni, kulturni, dečiji i umetnički program na javnom servisu zajedno traju kraće od reklama”, navela je Matić. Prema njenim rečima, mediji su izneverili publiku baš kao što su i sve postmiloševićevske vlasti izneverile medije. „Novinari su imali lojalnu publiku koja je bila spremna da trpi suzavac i batine u odbrani njihove slobode, a danas ta publika nije spremna da izdvoji ni iznos u vrednosti od tri pakle cigareta. Nema ni ozbiljnijeg razmišljanja ni istraživanja zbog čega se taj savez raskinuo“, konstatovala je Jovanka Matić. Klijentelistički odnosi koje su mediji izgradili sa moćnim interesnim grupama ogledaju se između ostalog i u ugovorima po kojima su se mediji za dve i po hiljade evra obavezali da objavljuju ono što im pripreme pres službe organa državne uprave, ili da za 500 evra objavljuju povoljne informacije o javnom preduzeću a nepovoljne samo uz odgovor javnog preduzeća. „Novinari ćute kad im smenjuju glavne urednike, od publike kriju ime vlasnika svojih medija, ne ustežu se da reklame predstavljaju kao proizvod novinarskog rada a informacije tajnih službi kao istraživačko novinarstvo“, zaključila je Jovanka Matić.

Nedostatak elementarnog informisanja samih aktera pokazao se pri uključenju niškog medija centra u diskusiju. Ispostavilo se da kolege iz Niša ni ne znaju šta sve predviđa strategija medijske reforme, nisu bili adekvatno zastupljeni u radnoj grupi niti su učestvovali u javnoj raspravi o nacrtu zakona o informisanju, dok Beograd odlikuje već notorna nezainteresovanost za probleme u ostatku Srbije.

Koktel u ministarstvu kulture i informisanja mogao bi se onda ipak pokazati kao dobra prilika za medijska i novinarska udruženja da se obaveste šta se uopšte dešava sa zakonima koji im regulišu život.

Pripremila Milica Jovanović

Peščanik.net, 04.07.2013.

SLOBODA MEDIJA