Više od pedest posto građana Rusije veruje da bi njihovoj deci bilo bolje kada bi mogli da odrastaju u Sovjetskom Savezu, a ne u današnjoj Rusiji. Zidovi, dakle, a ne sloboda, mogu nekima da izgledaju korisni. Kako stoji stvar u srednjoj Evropi, a kako na Balkanu?

Nezadovoljstvo stanjem u privredi i standardom je veliko, ali u srednjoj Evropi se političke slobode cene. Objektivno, međutim, privredni je napredak nesporan. Proizvodnja je znatno povećana, posebno industrija i izvoz. Uz to, nejednakost, po mnogim pokazateljima, nije značajno povećana, u velikoj meri zbog snažnog privrednog rasta, koji je omogućio i da se vodi briga o socijalnoj stabilnosti. Zaista, zahteva se veća individualna odgovornost, a to znači i veća izloženost rizicima kod donošenja odluka, što je verovatno razlog da nekog prevelikog oduševljenja privrednim dostignućima nema. Ali nema sumnje da je sloboda srednjoj Evropi bila korisna.

Drugačije stoje stvari na Balkanu. Tu se vrednost slobode još uvek može oceniti po šteti koju nanosi nesloboda. Posle dvadeset godina sukoba kako bi se podigli svakojaki zidovi, razlika između onih koji ih ruše i onih koji ih se drže je očigledna. Balkanske zemlje članice Evropske unije i Albanija prolaze bolje od još uvek zavađenih zemalja bivše Jugoslavije. Ove poslednje ili proizvode jedva nešto više ili znatno manje nego pre dvadeset godina. O industriji i izvozu nema mnogo smisla ni govoriti. Uz to, cvetaju ideologije, kako se nekada govorilo, bekstva od slobode i preziranja realnosti. Za razliku od Rusije gde se čezne za Sovjetskim Savezom, ovde se čezne za nekim drugim negativnim utopijama. To ne znači da se ne ceni sloboda, što se recimo vidi i po popularnosti ukidanja viza, već samo da iza zida, već dvadeset godina, korist imaju graditelji i čuvari zidova i glorifikatori neslobode.

 
Blic, 11.11.2009.

Peščanik.net, 11.11.2009.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija