Možda je ipak vreme da ovu smejuriju oko Ćosića – i nas Srbalja – stavimo na stranu – kome se život nije narugao pod starost.

Ostarimo i sve smo drčniji i alaviji za nagradama i počastima i život nam se sveti po zakonima svoje surove logike.  Reč jednu ipak ćemo kazati o tome kako smo lično doživeli Ćosićev udes i nevolju mnogih. Baveći se ovim čime se bavimo – bog zna za čije babe zdravlje – bili smo u Kragujevcu i držali predavanje – onako Ex cathedra kako se to čini. Negde na polovini predavanja katedri se diskretno približila jedna lepa dama i još diskretnije nam stavila svoj mobilni telefon sa porukama: pisalo je da je D. Ćosić dobio Nobelovu nagradu a ubrzo da vest nije tačna. O zaprepašćenju nećemo, ali bilo je i veselo i tužno. Bože jedini kako divno je kazao ono general De Gol – ’’ Moja gospodo, starost je brodolom ’’. Nema nam druge, kada nas ovo zadesi, valja se kao ona zver teško ranjena povući u svoju jazbinu i lizati sopstvene rane. To bismo preporučili D. Ćosiću i njegovim obožavaocima.

Bolje je vratiti se na Kosovo i gledati šta se tu još može učiniti, da sve ne ode u bestragiju i nedođiju.

Na pomolu je jedno neobično – ili obično – rešenje. Ugledni beogradski dnevnik Politika na celoj strani donosi izveštaj s Kosova pod naslovom – Srbi sa severa Kosova neće ni srpske carinike na prelazima. Baš tako. Neće oni albanske carinike i to je jasno, ali neće sada ni srpske: neće  da im šlepere neko kontroliše, to je ozbiljna roba i to mora tim strukturama da ostane – do dinara. Koje su to strukture na barikadama – čak i novine beogradske pominju kriminalce – tačno ne znamo ko su, ali oni neće nikakvu carinu. Slična bratija među Albancima se slaže sa ovim namerama odgovarajuće srpske strane. Niko ne zna šta će reći Vlada u Prištini ali da nevolja bude veća, sada ni Vlada u Beogradu ne zna šta će. Uistinu je Kosovo ’’grdno sudilište’’ i svetske diplomate takođe ne znaju šta će uraditi. Situacija je zaista teška i lako se može desiti da nam sve bude zaludu. Baš tako – zaludu i naopačke.

S tim u vezi podsetićemo na jednu činjenicu iz istorije, ako već u vezi s Kosovom bez istorije ne može.

Reč je o jednom dokumentu iz 1913. godine koji deluje dirljivo u svojoj iskrenosti. Crnogorska vojska pod komandom serdara Janka Vukotića, zauzela je bila Skadar u Albaniji. Bile su teške borbe sa mnogo mrtvih, i zaista junačko vojevanje. Velike sile su uložile protest i zatražile od Crne Gore da Skadar vrati i povuče svoju vojsku. I tako je moralo biti – veliki su veliki a mali su mali. Kada se vojska povukla, mrtvi sahranjeni i pošteno olelekani, vrhovni zapovednik vojske serdar J. Vukotić je objavio zahvalnicu koja predstavlja vojni dokument. Zahvalnica glasi – ’’Pohvaljuje se vojska Crne Gore, njen vojnik i njen starješinski kadar, divizijari i svaki perjanik poimenice i serdar zbog junačkog, neustrašivog i pregalačkog držanja na Skadru koje nam je zaludu bilo’’. Zaista pravo držanje vrhovnog zapovednika koji je sve pošteno rekao – sve nam je zaludu. Kako nam je krenulo može nas i to snaći, da može sve biti zaludu. O tome bi trebalo da razmišljaju ministri i pregovarači naši. Nije nam jednom tako bilo, i drugima je tako bivalo ali su umeli da priznaju i da promene politiku. To se vidi iz ove divne i poštene zapovesti serdara J. Vukotića koji je bio osvojio i Skadar – onaj na Bojani legendarni. Politika bi morala biti mudrost a ne samo tvrdoglavost i epska pesma. Kada neko o tome progovori u Beogradu – bilo ih je – svi ga zovu izdajnikom. A vreme tako hita i ostavlja starcima da tuguju.

Ova priča o Ćosiću je mačji kašalj prema ovome što nam se događa – a za Nobelovu nagradu nikad nije kasno.

 
Zapisi iz palanke

Peščanik.net, 10.10.2011.


The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)