Premijeru su opet bila puna usta samopoštovanja, karaktera, hrvatskog ugleda, poručivao je da “neće dopustiti da se s Hrvatskom briše pod”, hvalio se kako on “svoje hrvatstvo shvaća ozbiljno, na neki način i opušteno”.
Ni sat vremena kasnije iz Bruxellesa je stigla vijest da Europska komisija pokreće postupak sankcija protiv Hrvatske, aktiviranjem mjera zbog neusklađenosti zakona o uhidbenom nalogu s EU.
Toliko o ugledu Milanovićeve “palanke”.
Samo opušteno
Bitno da on sve to shvaća “opušteno”. I brani ugled kojeg zapravo nema. Kao što je bitno da je još jučer na press konferenciji o pitanju sankcija poručio: “Kome vjerujete, demokratski izabranoj vlasti ili osobi koja je u kampanji za sedmi mandat povjerenika u Europskoj komisiji?”.
Dakle, nije bitno tko govori istinu. Bitno je slijepo povjerenje.
A Milanović je to i dobio. Dobio je to od Hrvatske narodne stranke koja je tri dana prije ulaska u EU, unatoč upozorenjima iz Bruxellesa, digla ruku za sporni Lex Perković, s obrazloženjem da to čini “radi mira u kući” i uz upozorenje da će se “za nekoliko mjeseci taj zakon morati promijeniti jer je pogrešan”.
Dobio je slijepo povjerenje i od svojih stranačkih zastupnika, ministara, stranačkih dužnosnika koji su mjesecima šutjeli i odobravali bitku s Bruxellesom za koju je svakim danom bilo sve jasnije da se ne može dobiti i oko stvari koju su svi proglašavali minornom.
A dobio je povjerenje i od predsjednika Republike koji se mjesecima nije želio o tome izjašnjavati, da bi sada kad je dogorjelo do noktiju poručivao kako je on za “hitnu izmjenu zakona kako to traži Europska komisija”.
Tako to bude u palanki.
Veliki vođa radi po svojem i svi ga poslušno slijede. Baš kako su hadezeovci slijepo slijedili Ivu Sanadera.
HNS-ovi manevri
I zato je sada u svjetlu sankcija uzbudljivo pratiti HNS-ove manevre. Umjesto da Vesna Pusić podnese ostavku na mjesto ministrice vanjskih poslova – ne samo zbog neslaganja s Lexom Perković, već i zbog činjenice da Hrvatskoj prijete sankcije iz njezina resora – umjesto da HNS napusti ovakvog premijera čiju politiku već odavno ne slijedi – od uvođenja poreza do izmjene Ustava – glavni koalicijski partner traži način kako da ostane pošten u kupleraju.
Palanačkom, naravno.
Jer ovo doista jest palanka. U kojoj vladaju mediokriteti i oportunisti, kompleksi se liječe grandomanskim parolama, a sitni žiceri nabacuju pompoznim terminima. Ne funkcioniraju institucije, nego osobni hirovi.
Politički patuljci
Stranka koja se ponosi vlastitom principijelnošću glasa za zakon kojeg kasnije naziva štetnim, premijer vlastitu kapricioznost umata u oblatnu nacionalne demagogije, a slijede ga – i iza njega se skrivaju – brojni stranački patuljci.
Fali nam samo lenta da bi palanka bila kompletna.
A ta palanka je ponovno prezrena od te Europe prema kojoj Milanović toliko gleda, Angela Merkel joj ne dolazi na proslavu, Jose Manuel Barroso upadljivo ju ne spominje, prijeti joj se sankcijama, a ona se valja u blatu udbaša i ćirilice, nezaposlenosti i krize, bankrota i niskog kreditnog rejtinga.
Zarobljena pod palanačkim političarima i pokondirenim domoljubima.
24 sata, 18.09.2013.
Peščanik.net, 19.09.2013.
