Foto: Peščanik
Beograd, 17.1.2025, foto: Peščanik

Predsednik Srbije se opet razvodi. Od stranke.

Ne, nije zbog neverstva, taman posla, pa nisu mu se one hiljade zalud zaklele na večnu vernost „dok ih smrt ne rastavi“, bože mi oprosti. I nije obostrana odluka. Ljudi koji su se venčali za ovu vlast, koji su se orodili i srodili sa kriminalom, vezali pupčanom vrpcom za korupciju i izgradili krvne veze sa mafijom – oni se neće, a bogami ni neće smeti da razvode. Čak i sa najboljim advokatima koje zasigurno imaju, strankorazvodna parnica bi za njih bila pogibeljna, kao što smo videli na pokaznom primeru Cvijana, sahranjenog bez prezimena.

Mogu da se raziđu ispotiha, kao što su neki ministri i uradili, mogu da imaju sporazumni razlaz (ako ti ne kažeš za mene, ćutaću i ja za tebe), mogu da se nagode (ubuduće reket plaćaš meni a ne stranci), mogu i da neformalno podele starateljstvo nad članovima kao što su to svojevremeno već uradili sa radikalima, mogu da se razvedu čak i pred bogom, ali pred zakonom – to se neće desiti.

Preljubu nije počinio ni predsednik Srbije, dapače, iako je počinio sva druga nepočinstva. On praktikuje poligamiju, priveo je k sebi čak i žuti ološ čemu su se lojalisti onoliko protivili, doduše u svoja četiri (crkvena?) zida. Sad je obećao privođenje (nadajmo se ne policijsko) „uglednih intelektualaca“ jer mu je valjda više blam da bude viđan u društvu neuglednih neintelektualaca, jedva ih još toleriše po TV studijima.

Posle razvoda od stranke zbog njene loše reputacije, najavljeno je da će ime budućeg pokreta predlagati „narod“ mada će se od tog kumstva verovatno odustati jer je „nenarod“, po onoj prema svecu i tropar, već počeo da objavljuje mnogo kreativnije i tačnije nazive za buduće novorođenče. Šteta, a mogao je da se raspiše isto neustavni referendum pa da ujedinjeno glasamo za ime. Zvanično krštenje je mogao da obavi lično Patrijarh, ali on postaje nedostojan jer je, kao i Novak Đoković, ipak počeo da javno primećuje gaženje po blokadama i prestao da ga izjednačava sa izmišljenim ili insceniranim napadima na pravoverne.

Da bi se izbegle te neprijatnosti ali i eventualno pitanje „da li ste, bre, vi kršteni?”, u javnost je već plasiran gotov predlog imena. Više puta najavljivan, ali još uvek nekršten, pokret uzima mladoženjino prezime i njemu dodaje jedno bogougodno vjeruju. Oni koji žive od Srbije dok mi od nje stradamo identifikovaće se kao nebinarni. Monoteisti.

Jedini problem sa „Vučiću verujem“ kampanjom je što – pa, ne odslikava istinu. Jer se njegovi vernici sada krste i levom i desnom rukom i u neverici izgovaraju: „Jebote, ne verujem da baš ništa od ovoga sa nadstrešnicom ne može da nam prođe, a ranije je sve tako glatko prolazilo.“

Peščanik.net, 20.01.2025.

NADSTREŠNICA

The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)