Preminula je Jovanka Broz, za novije generacije koje o ničemu starijem od interneta pojma nemaju, bila je to supruga Josipa Broza Tita, Hrvata koji je jedini u svjetskoj globalnoj povijesti do danas ostavio vrlo zapažen trag.
Diplomati mnogih zemalja su u velikom problemu – kome sada uputiti izraze sućuti?
Njegova obitelj to svakako nije jer ga do sada nije ni spominjala. Jedino je u njezino ime jedan Titov unuk, nije uopće bitno koji, izjavio da će o lažima Titove supruge napisati knjigu. Naravno, do sada je šutio zbog moguće nezgode demantiranja od strane žive udovice.
Nije to ni Vlada Republike Srbije koja je Titov grob na Dedinju proglasila posljednjim počivalištem najvećeg jugoslavenskog vampira bez obzira na činjenicu što i danas uživaju status člana i utemeljitelja Titove nesvrstanosti, a kojeg se nikada javno nisu odrekli.
Hrvati su to najmanje, jer iako je Tito bio Hrvat, smatraju ga za najvećeg zločinca dvadesetog stoljeća i grobara hrvatskog naroda. Većina. Ona manjina šuti u strahu.
Kome onda izraziti sućut? Nama, svim bivšim građanima SFRJ koji se usuđuju bezobrazno i nepatriotski uspoređivati njegovo upravljanje ondašnjom državom s ovim sranjem koje imamo sada?
Ne, ni nama ne treba nečija sućut zato što svi znamo da nam nikada u povijesti nije bilo bolje nego za njegove vladavine, ali nikada to nećemo javno priznati iz straha da to neće netko negdje u neku bilježnicu zabilježiti, pa to u zgodnoj prilici iskoristiti protiv nas.
Zapravo, dovoljan je tihi prijezir i žaljenje.
Eduard Pranger, Radio Gornji Grad, 21.10.2013.
Peščanik.net, 21.10.2013.