Posle guranja i koškanja sa stranačkim obezbeđenjem, jedan broj demokrata, iz mase koja se okupila ispred centrale stranke da traži smenu rukovodstva, uspeo je da prodre u zgradu u Krunskoj i zaposedne prostorije u njenom prizemlju. Pošto su blokirali vrata i prozore, saopštili su da će iz zgrade izaći kada dobiju čvrste garancije da će se u najkraćem roku organizovati izbori na svim nivoima stranke, te da za najviše funkcije neće moći da se kandiduju članovi sadašnjeg rukovodstva. Ispred zgrade u Krunskoj trenutno je mirno. Demonstranti su odložili motke i table s parolama. Radnici obezbeđenja, zatečeni između demokrata koji su zaposeli centralu i onih koji demonstriraju na ulici, nemaju više razloga da intervenišu pa u opuštenom razgovoru sa članstvom podrobno razmatraju prilike u stranci. Štrajkači iz prizemlja povremeno im doturaju kafu. Tu se našao i jedan demokrata vičan proricanju iz šoljice, pa sad članovi redom ubadaju prst u soc da provere hoće li im se želje ispuniti.

Sve to, naravno, nije se dogodilo. Ne zato što nema dobrih razloga da se dogodi. Ne ni zato što nije moguće da se dogodi. Nego se naprosto nije dogodilo, bez razloga. Ali, dok se to nije događalo tamo gde treba da se dogodi, dakle u Krunskoj ulici u sedištu Demokratske stranke u Beogradu, zbilo se nešto na perverzan način slično u Zrenjaninu. Tamo je naime stranka – Liga socijaldemokrata Vojvodine – demonstrirala protiv jedne svoje članice. Nije tu bila reč o spontanoj reakciji stranke na, recimo, neprimereno ponašanje jednog člana. Naprotiv, stranka je smišljeno i organizovano, sa transparentima čak, izložila linču osobu koja je stranci uskratila mogućnost da dođe na vlast. I ne samo to, stranka je prethodnog dana insinuirala nestanak te osobe, što bez mnogo mašte – pogotovo ako se ima u vidu nedavno utamničenje ponovo izabranog gradonačelnika Zrenjanina – može da se razume i kao otvorena pretnja fatalnom kaznom.

Iz perspektive događaja u Zrenjaninu nešto je jasnije zašto se ništa ne događa u Beogradu. Bilo bi i razumno i pragmatično da su čelnici Demokratske stranke odmah posle poraza izašli sa jasnim predlogom kako da iznova mobilišu i članstvo stranke i stotine hiljada građana koji su do ovih izbora za nju glasali. Taj predlog pored ostalog morao je sadržati i njihove ostavke. To se, dakle, nije dogodilo. Ali zato ovih dana gledamo kako neke demokrate širom Srbije po svaku cenu pokušavaju da se dokopaju vlasti. Bez ikakvih principa, bez ikakvog objašnjenja, izuzev ako moć i novac u Srbiji nisu postali razlog da se opravda baš svaka svinjarija. Pa ni to nije sve. U ovom periodu dvovlašća, ili bezvlašća, kako je kome drago, demokrati koriste svaku priliku da se osvete onima koji su, po njihovoj maloumnoj proceni, krivi za izborni kolaps stranke. Drugim rečima, viši funkcioneri stranke zabijaju poslednje klinove u stranački kovčeg.

Izgleda kao da se vođstvo Demokratske stranke pouzda u to da će iz zrenjaninske lekcije i neposlušni demokrati izvući jasnu pouku i shvatiti pretnju. No, zrenjaninska lekcija govori nam nešto sasvim drugo. Tamo su i ligaši i demokrati izgubili jer su se ponašali upravo onako kako se i sada ponašaju. Pouka za njih se sastoji u jednostavnom pitanju: da li vam je dovoljan ovaj jedan poraz ili hoćete zauvek da gubite izbore?

Peščanik.net, 07.07.2012.


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)