Foto: Pxhere
Foto: PxHere

Ne znam koliko je izdržao čitalac, ja sam program promenio kod delfinarija. Jeste, mislim na Vučićev cirkus s letećim taksijima i ostalim čudima od juče. Moglo bi se to analizirati, naravno. Lako bi se pokazalo da je to predstava s ciljem da se zaseni prostota. Samo što ja verujem da takve prostote u Srbiji nema. Niko ne može biti tako glup da poveruje u ono što Vučić priča. Zašto onda on to radi? Može mu se. Nema ko da postavi granicu njegovom egzibicionizmu u čvrstoj sprezi sa sadističkim, ali i mazohističkim porivima.

Teške reči, da. Ako čitalac nađe neke lakše i prikladnije neka ih postavi tamo gde misli da treba. A mi ćemo se vratiti na delfinarij. Prvo, zašto novoradikalima s Vučićem na čelu smetaju livade? Ozbiljno pitam. Decenijama niko nije dirao park na Ušću, jednu veliku livadu prošaranu drvećem, a oni rešili da ga celog prekopaju i unakaze, ako ne baš i betoniraju. Dakle, delfinarij treba da bude na Ušću, odmah pored Muzeja savremene umetnosti. Zašto? Zato što je to turistička atrakcija, šegači se Vučić. Turisti vole delfine, kaže.

Pa je l nigde drugde nema delfina, pa moraju u Beograd da dođu da ih vide, pobogu? Dobro, nije samo zbog turista. I sad prelazimo u sadističku fazu. Vučić je, kako sam kaže, pričao s nekim ljudima, kao stručnjacima, i oni su mu rekli da su delfini odlični za terapiju za decu s autizmom. Kaže Vučić – najbolji su delfini. Laže, bezobzirno. Deca s autizmom uopšte dobro reaguju na životinje, domaće. Od kućnih ljubimaca, pa do veliki domaćih životinja poput konja, na primer. Tu negde dođu i delfini.

Tipičan retorički manevar za Vučića. Da sasvim apsurdan predlog, kao što je delfinarij pored Muzeja savremene umetnosti, a onda ga pokrije bezočnom laži, na koju ako odgovorite, ispadate i sami bezosećajni, jer – kao, zar vam nije stalo do dece s autizmom i njihove dobrobiti? Jeste, stalo mi je, i zato se gnušam nad Vučićevim obrazloženjem. Jer, više od svih životinja, uključujući i delfine, deci s autizmom pomaže da budu s drugom decom. Da s njima idu u redovne škole i provode vreme s njima, i u školi i van nje. Tu delfini ne mogu ništa, nisu ni prineti drugoj deci kada govorimo o potrebama dece s autizmom.

Delfini dakle ne mogu, a ova država s Vučićem na čelu – neće. Jer da hoće, deca s autizmom bi se primala u obdaništa i redovne škole, u grupe i odeljenja s drugom decom, a svako to dete imalo bi uz sebe svog ličnog asistenta, da i tom detetu i drugoj deci olakša zajednički boravak, učenje i druženje u obdaništu ili školi. To košta, je l da? A koliko košta delfinarij, zaboga? Živa je istina, ova država više mari za delfine nego za decu, s autizmom ili bez njega, svejedno. Jer u našim školama nema ni pedagoga, ni psihologa, ni socijalnih radnika ni za decu bez autizma, koja su u nekom smislu nešto manje zahtevna.

Ali, pošto škole nećemo da diramo, jer nam odgovaraju baš ovakve kakve su, dakle – razvaljene, podići ćemo delfinarij, u njega baciti delfine i praviti se da marimo baš za decu s autizmom. Umesto delfinarija, mogla bi država da finansira male zajednice osoba s autizmom s podrškom obučenih asistenata, kako bi im se omogućilo da vode ispunjene i što je više moguće samostalne živote. Pa ako će neka takva zajednica poželeti da podigne delfinarij – neka bude delfinarij. Ali ne ovako.

S druge strane, treba zaštiti i te jadne delfine. Da li u Srbiji ima ikoga ko veruje da bi se ovde o tim delfinima vodilo računa i da bi oni u Beogradu, na Ušću, proživeli svoj puni vek. Da odmah kažem, ja ne verujem.

E sad, naravno, kako je delfinarij upao u priču o EXPO-u, koji će ceo biti smešten u Surčinu, što je više kilometara daleko od Ušća, ja ne razumem. Tek tako, red EXPO-a, red delfinarija, sa sve slikama maketa. A onda, na sve to, leteći automobili. I tipična vučićevska projekcija. U narednih deset godina, na nebu nad Beogradom, biće i do 20 hiljada letećih vozila u jednom satu. Pa mi sad brže-bolje moramo da donesemo zakone da se to nebo uredi. E sad, ako će ga novoradikali urediti kao što su uredili saobraćaj na zemlji, loše se piše i nama i delfinima. Samo, mene zanima ko će se voziti u tih 20 hiljada vozila? I gde će se voziti? I zašto će se voziti? Tek tako, da bi se letelo?

Šta god da su odgovori, za te leteće automobile biće nam potreban litijum. I ko god je protiv kopanja litijuma u Srbiji radi za strane službe i izdajnik je jer namerno podriva svoju zemlju i uskraćuje joj napredak. Mimo toga, Vučić kaže da je za otvoreni razgovor o kopanju litijuma s argumentima za i protiv. To je isto kao da je rekao da će se o litijumu konsultovati s delfinima.

I onda, kao uvod u sve to, Vučić nam je još rekao da on očekuje eskalacije sukoba u svetu, što je eufemizam za treći svetski rat. I sad da podvučemo crtu i vidimo šta smo to juče imali.

Svet srlja u novi svetski rat. Za to vreme, Srbija sprema EXPO za 2027. Što onda znači da će taj treći svetski rat privremeno biti prekinut da bi međusobno sukobljene zemlje poslale svoje delegacije u Surčin da jedne drugima pokažu svoje najnovije izume – što bi po svemu sudeći moralo biti oružje. Šta god da se tamo predstavi, nad Srbijom i Beogradom će već te 2027. leteti poneki automobil, kao što danas već leti u nekim neimenovanim gradovima u Kini. Par godina kasnije, nebo nad Beogradom neće se videti od desetina hiljada letećih vozila. A za sve to vreme delfini će se igrati s decom s autizmom.

A metro? Možda je o metrou bilo reči posle delfinarija. A ako nije Vučić, juče ga je svakako pomenuo Šapić. Pa dakle slici treba dodati i metro i još ne znam koliko sve novih mostova u Beogradu i okolini i… pa sve u svemu, šta god vam padne na pamet. A delfini samo klimaju glavama.

Peščanik.net, 25.06.2024.


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)