devojčice ispred izloga prodavnice
Foto: Dimitris Papazimouris, Flickr

Ideje i znakovite sintagme su takozvani lutajući sižeji i mi ih svi kraduckamo, odnosno dođemo do neke istovremeno – ali tumačenje je nešto drugo.

Neki kažu da je to normalna stvar i ako ćemo pravo jeste; kome sve ne pripisujemo ono Lajbnicovo: ja nisam kokoška da snesem jaje, ali imam razum i znam šta je mućak. Jutros smo pročitali da je neko duhovito komentarisao izjavu uglednog prvaka LSV Nenada Čanka rečju – čankoliz. To vuče malo na uvredu i poigravanje sa prezimenom N. Čanka, koji se o Gospodaru Vučić-Weberu izrazio laskavo. Svako ima pravo da kritikuje nekog političara, pa i da ga hvali – danas se svi utrkuju u odama Gospodaru Vučić-Weberu; on je sve i ako on kaže da će recimo parade ponosa biti, biće, odnosno ako on naredi, svi će članovi vlade na čelu s premijerom Dačićem biti u zagrljaju u povorci sa proskribovanim gej-osobama, koje svojim ponašanjem partijarhu srpskom Irineju mirišu na sumpor jeresi i svetogrđa. Ovo su smutna vremena i stvari treba naučno raščistiti, da znamo kako se i kada koji izraz koristi. I kako ga valja razumeti.

Stoga smo se odlučili na malu komparativno-lingvističku raspravu, da njom malo davimo eventualne čitaoce ovog glasila NDNV.

Istina je, postoji izraz čankoliz, od čanak ili zdela koju neki vole da ližu, naročito kada drugi plaća. Gotovo da nema jezika u kojem se ovakav izraz ne koristi. Ima ga u latinskom, pogledajte kod Salustija recimo. Ima ga u grčkom, ali mi u fontu slova nemamo grčko pismo da to napišemo, kao što nemamo ni ćirilicu, ni rusku ni našu. Osim toga, ruke nas ne služe i ne snalazimo se sa spravom koja se zove kompjuter. Francuzi imaju više reči za ovo i najpoznatija je le pique-assiette, ili lèche assiette. Imaju oni i izraz lèche-cul, ali to je već bezobrazan izraz i znači – izvinjavamo se – dupelizac, a ima i još bezobrazniji koji moj prijatelj Ljubiša Gluščević i ja analiziramo oko ponoći dok se penjemo obroncima Fruške gore. To nećemo ovde, mnogo je bezobrazno. Postoji i izraz lèche-botte – to su oni koji ljube i ližu čizme vladarima i moćnicima; postoji još jedan koji se nama sviđa jer se prosto ljubak: lèche-vitrine, a to su oni koji bulje u izloge a para nemaju da uđu i da nešto kupe. U Bosni upotrebljavaju izraz turskog porekla i on glasi ližisahani, jer sahan je isto što i čanak ili ćasa. Rusi imaju odličan izraz i mnogo ga koriste – ah, nemamo rusku ćirilicu – bljudoljìz. Nećemo dalje jer komparativna lingvistika je opasna stvar od koje čovek može da siđe s pameti, da poludi. To je bio slučaj Nikolaja Mara koji je zastupao takozvanu „jafetsku teoriju o poreklu jezika“, navodno to je najstariji jezik negde na Kavkazu, niko ga više ne govori ali su pronađena dva papagaja koji su znali nekoliko reči. N. Mar je naučio bio nekih blizu tridesetak jezika i kada je počeo da uči 31, J. Staljin ga je isključio iz partije i odveli su ga u ludnicu. J. Staljin je napisao jednu raspravu koju je objavio u Pravdi – prevedena je na naš jezik – i razbucao Marovu teoriju, ali srećom N. Mar je brzo umro i nije hapšen uopšte. Dva toma Marovih briljantnih rasprava koje je objavila akademija nauka mi imamo u svojoj biblioteci. Bio je uman naučnik, ali – tako je završio.

Sa rečima i jezicima treba pažljivo baratati, jer nečastivi brzo dođe po svoje i čoveka nema.

Nije svako ko pohvali neki potez Gospodara Vučić-Webera gad i budala u punom smislu. Uradio je Gospodar ovo oko Kosova dobro, a za ostalo nemamo još sočnijih izraza. Ovi oko njega preteruju i kažu on je bog i batina, Vođa i vožd, sve od njega zavisi, a vraga, sve zavisi od Evrope i posebno od Engleza; vraga je Gospodar Vučić sve i sva, on samo drži dizgine. Pesnici ga već opevaju i ono Zogovićevo o Titu sada bi glasilo:

Mašino, mašinko moja
Piši Vučić to smo svi mi

Ko će biti ministar to Gospodar odlučuje a ne SNS, on lično; ko će biti mis Srbije i to on odlučuje, ili prvi čovek Ujedinjenih pecaroša Srbije – i to on odlučuje. Tako je bilo od kad sveta i veka ima kad si vlast.

I to će potrajati dok neko negde u Briselu ili Vašingtonu ne odluči da Vučić to nije nego da su to drugi.

Peščanik.net, 30.09.2013.


The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)