Lokalni i parlamentarni izbori u Srbiji će se raspisati u poslednjem trenutku, 11. marta. Tog dana 2006. umro je Slobodan Milošević, koji nastavlja zagrobni život u Beogradu. Novost o izborima je objavila predsednica Skupštine Srbije Slavica Đukić-Dejanović, potpredsednica ondašnje i sadašnje Miloševićeve SPS. Informaciju je Đukić obelodanila preko Večernjih novosti, lista koji je plaćao posebnog novinara čiji je jedini sektor bila „supruga Slobodana Miloševića“.

U Srbiji predizborna kampanja traje od jedne izborne tišine do sledeće izborne ćutnje.

Najviše se laže u ljubavi, lovu i u predizbornoj kampanji, smeškao se Vinston Čerčil, pušeći čas Dačićev, čas Miloševićev tompus. Titova havana se stidi svojih ponavljača.

Skupština Vojvodine usvojila je 2012. ono što su poslanici Skupštine Srbije prihvatili 2011, a EU tražila od 2010. – više nema blanko ostavke. To je bio jedan od uslova za približavanje Srbije statusu kandidata za članstvo u EU. U Vladi Srbije tvrde da su zahtev EU razvlačili ne da je prevare, već zbog „loše koordinacije“. EU bi da u skupštinama budu oni koji su dobili najviše glasova građana, a ne da ih imenuju lideri stranaka prema svojim prohtevima. Međutim, EU nije udovoljeno bez ostatka, jer član 102. Ustava Srbije i dalje omogućava blanko ostavke.

Opravdanje vojvođanskim poslanicima za zakasnelo, a rutinsko glasanje dali su paori. Evropska komisija je 2003. ukinula povlasticu za izvoz srpskog šećera u EU, jer je Srbija izvozila tuđi šećer kao svoj. Oko 100.000 proizvođača šećerne repe u Vojvodini je 18 meseci plaćalo blatnjavi državni obraz.

Srbija je i lane pokušala da prevari EU kada je povećala akcize na one naftne derivate koje ne proizvodi rusko-srpski monopolista NIS. Izigravanje dogovorenog nije uspevalo ni mesec dana, jer je Evropska komisija prozrela prevaru, tražila od Srbije da ukine dvojne akcize i poštuje Prelazni trgovinski sporazum. Posle četveromesečnog odugovlačenja i obmanjivanja, država je izjednačila akcize. Na višem nivou.

Između božićne i novogodišnje groznice na Zapadu, Srbija je Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) doturila budžet za 2012, sa potrošnjom 25 milijardi dinara većom nego što je dogovoreno sa MMF-om. U Vašingtonu su odmah otkrili prevaru i odložili raspravu o aranžmanu sa Srbijom vrednom 1,1 milijardu evra. Kršenje dogovora sa MMF-om smanjuje investicioni ugled Srbije, što umanjuje kreditni rejting a povećava kamatne stope. Milijarde koje su pokušali da utaje MMF-u vlada i poslanici bi podelili javnim preduzećima. Koja bi potom finansirala izbornu kampanju donatora, a i partijskim mecenama bi nešto kanulo.

Vlada Srbije je 30. decembra na telefonskoj sednici utvrdila Predlog izmena Zakona o javnim nabavkama, kojim Uprava za javne nabavke više nije nezavisna, već ustanova u Ministarstvu finansija. EU mesecima upozorava premijera Mirka Cvetkovića da uvaži preporuku EU i domaćih nevladih organizacija i ne žuri sa promenama Zakona o javnim nabavkama uoči izbora. Zbog zloupotreba u javnim nabavkama, Srbija godišnje gubi više od 500 miliona evra.

EU je lane, pred odlučivanje o statusu kandidata, interesovalo zbog čega se rasteže primena odluke o ukidanju duplih funkcija. Ustavni sud je posle devetomesečnog krčkanja jula 2011. presudio da direktno izabrani funkcioneri ne mogu da zadrže drugu funkciju. Odluka je stupila na snagu posle nečuvena dva i po meseca. Tek tada je objavljena u Službenom glasniku. Drago Kos, koji je u Savetu Evrope zadužen za korupciju, se prvi put sreo sa takvim slučajem: „Ne usuđujem se da pomislim da iza svega ne stoji tehnički problem“, kazao je Kos.

Gradonačelnik Kragujevca Veroljub Stevanović, koji je bio i republički poslanik, izigravao je odricanje od funkcija. Prema tumačenju pravnika u njegovoj službi, „lokalna samouprava nije deo državne vlasti nego civilnog sektora, pa gradonačelnici ili predsednici opština nisu državni funkcioneri“.

Ustavni sud je Agenciji za borbu protiv korupcije odrešio ruke da utvrđuje sukob interesa. Sa približavanjem izbora, novi pravilnik Agencije je na mala vrata vratio privilegiju sedenja na dve stolice. Poslanici mogu da budu i odbornici, predsednici i članovi upravnih ili nadzornih odbora, a poslanik koji nije na stalnom radu u parlamentu može da radi drugi posao ako nije u konfliktu interesa. Funkcioner može biti bude član republičke, pokrajinske i lokalne izborne komisije, a član jednog upravnog ili nadzornog odbora može da bude član drugog upravnog ili nadzornog odbora.

Višegodišnja reforma pravosuđa, uslov EU Srbiji za ulazak u EU, ostaje magnum crimen zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. Skupština Srbije umesto toga izrađuje “Etički kodeks” sa novčanim kaznama, koji bi da ukine čupanje kablova, polivanje vodom, kletve, zakletve, uvrede, pretnje, garderobu sa likovima haških optuženika, bacanje cipela u glavu i rukavica u lice, gomilanje amandmana, bojkotovanje zasedanja, korumpiranost. Ukratko – da se “poslanik ponaša u skladu sa moralnim normama”. Normira se ono što je u sferi predškolskog vaspitanja.

Pravilnik je namenjen poslanicima koji će biti izabrani 6. maja 2012. Njihov prvi zakonodavni akt može biti ukidanje istog kodeksa. U Srbiji se ne poštuju ni ustavne norme, pa predsednik države traži vizu da bi putovao po svojoj kosovskoj teritoriji.

Na dan izbora u Srbiji 2012, u Evropi je 1527. proglašen kraj Renesanse na čije se prezime „humanizam“ zaboravilo. To je i dan ubistva Svetog Đorđa 303. godine sekirom. Nadživeo je kamen, točak za mučenje, zakopavanje u negašeni kreč, otrov. Đorđa koga je papa Gelazije ustoličio kao sveca, Srblji slave dva puta godišnje – u maju i novembru. Jednom kao zaštitnika engleske države, drugi put kao dušebrižnika Katalonije.

Laganje je genetski stav sadašnjih i bivših režimlija. Vojislava Šešelja je u ćeliji pregledao tim vlasnika diploma medicinskih fakulteta koje je sam birao. Šef konzilijuma je Milovan Bojić. „Bojić ima u švajcarskoj banci 800.000 švajcarskih franaka. Tražio da mu se odblokiraju sredstva za lečenje deteta sa računa za koji tvrdi da ga nema. Bojić je kao državni funkcioner taj račun u Švajcarskoj otvorio pomoću pasoša koji je kupio u državi Belize za 10.000 nemačkih maraka, a račun je punio iz državnih fondova“, rekao je septembra 2001. Aleksandar Radović, direktor Republičke uprave javnih prihoda.

Lider Srpske radikalne stranke je zahtevao da u timu specijalista iz Srbije bude ginekolog imenom Paja Momčilov, poslanik SRS. Objasnio je da je Momčilov „porodični lekar“. Šešelj ima četiri muška potomka. Šešeljev ginekolog je autor istraživanja „Genetska stabilnost atenuisanih sojeva poliovirusa izlučenih posle vakcinacije oralnom poliovirus vakcinom sabin“, porodično nepotrebnog. Osim što je grana medicine, ginekologija je, za razliku od andrologije, „nauka o ženama“.

Šešelj nije dozvolio da Nacionalni savet za saradnju Srbije s Haškim tribunalom plati vizitu specijalista iz Srbije jer je deo „izdajničkog režima“. Složio se da posetu finansira Ministarstvo zdravlja, što je izdajnički prihvaćeno. U Ministarstvu zdravlja glavni tip je jatak Ratka Mladića. Tribunal ne može objaviti detaljnije podatke o Šešeljevom zdravlju, jer uobraženi bolesnik to ne dozvoljava. Kao ni Mladić.

Laboratorijske analize Šešeljevih muževnih sposobnosti biće gotove do 5. marta kada počinje iznošenje završne reči na suđenju predsedniku radikala. Bojić i Šešelj su bili istovremeno potpredsednici srpske vlade iz crveno-crne koalicije. U Hagu su o trošku zdravstvenih osiguranika svih partijskih staleža dogovarali izbornu koaliciju 2012.

Svakog maja posle 1999. predstavnici dve države i dva novinarska udruženja nose cveće pred zgradu bivše kineske ambasade na Novom Beogradu, gde su „u napadu NATO-a poginuli dopisnici lista Guang Ming Žibao, Sin Sing i Đi Đing, i novinar agencije Sinhua Šao Junhuan, a 20 osoba je teško povređeno“, ponavljaju ožalošćeni.

Bivši kineski predsednik Điang Cemin priznao je lane u memoarima da su se srpski vojni obaveštajci krili u kineskoj ambasadi u Beogradu u vreme NATO bombardovanja. Za nedopustivu uslugu ga je zamolio Milošević. Amerikanci su kineskim vlastima predočili dokaze o srpskim elektronskim komunikacijama koje su dolazile iz zgrade ambasade. U bombardovanju ambasade poginulo je 14 srpskih i tri kineska državljana. Kina bi da na mestu srušene ambasade stvori kulturni centar. Za ćutljive će to biti spomenik neznanom junaku.

Autonomija.info, 02.02.2012.

Peščanik.net, 04.02.2012.