U najužem izboru Ministarstva kulture za dobitnike nacionalnih penzija Srbije u 2013. je 50 kandidata. Za jednu penziju prijavilo se po sedam kandidata, a ko će biti povlašćeni primalac odlučuje Ministarstvo finansija. Procurela je vest da je više od 30 dobitnika nacionalnih penzija umrlo, a penzije nisu odjavljene, nego su stizale na adrese preminulih.

Penzije zaslužnima uvedene su 2007. godine, a iznos je 500 eura mesečno. Srećni dobitnici uz to primaju i običnu penziju. Novac za primanja povlašćenih obezbeđuju svi građani Srbije, u kojoj je prosečna penzija 210 eura. Iz državnog budžeta se izdvaja znatna suma i za dopunjavanje „običnog“ penzionog fonda, jer je Fond PIO prokockan na ratove. Kada je nacionalna penzija prvi put dodeljena, bilo je 267 dobitnika.

Posle višemesečnih političkih pritisaka, na listi potencijalnih nosilaca materijalnog priznanja našla se glumica, pevačica i mitingašica vladajuće Srpske napredne stranke Olivera Katarina. Film „Skupljači perja“ u kojem je igrala, trijumfovao je na Kanskom festivalu, obrazloženo je. Katarina je ministru kulture Bratislavu Petkoviću poslastičaru, koga ne treba mešati sa drugim poslastičarem Željkom Ražnatovićem Arkanom, odbrusila: “Snimila sam 30 filmova, više od Merilin Monro.“

Beti Dejvis, dobitnica dva Oskara kao najbolja glavna glumica, prva koja je dobila nagradu za životno delo Američkog filmskog instituta, Film Society of Lincoln Center i Međunarodnog filmskog festivala u San Sebastijanu, prva žena predsednik Američke akademije za nauku i film, dobitnica zvanja Kennedy Center Honor za doprinos filmskoj umetnosti, vitez francuske Legije časti, Campione d’Italia, što je najviše odlikovanje u toj zemlji, osoba koju je Britannica proglasila za jednu od 300 žena koje su promenile svet, koja je igrala u više od sto filmova, posle 20-og se sokratovski usudila da kaže: „Znam da ništa ne znam o filmu.“

Među dobitnicima nacionalne penzije je i trubač Fejat Sejdić, višestruki pobednik zamašćenog festivala oznojenih u Guči, narodnjak Dragan Živković Tozovac, koji je „napisao preko 270 pesama“. Tokom pet decenija Tozovac je snimio 30 singlova, 20 albuma i naplaćivao karte za više od 300 koncerata u bivšoj SFRJ, Francuskoj, Engleskoj, Kanadi, Americi.

Kao „kulturni poslenik“ doživotnu apanažu ima Spasoje Grdinić, organizator proslava Dana mladosti, prvi direktor Studentskog kulturnog centra u Beogradu, jedini počasni građanin beogradskog Studentskog grada, predsednik AKUD Španac, umetnički direktor Svetskog festivala omladine i studenata u Istočnom Berlinu, na Kubi i u Moskvi, provodadžija Danici i Vuku Draškoviću, Nadiri i Azemu Vlasiju, urednik u JUTEL-u i šef Filmskih novosti, stanar u spornom stanu.

Nacionalnu penziju je dobio David Albahari koji živi, piše i prevodi u Kanadi već 19 godina. Tamo je prosečna godišnja plata 48.000 dolara. Albahari je iz zemlje dobrovoljnog izgnanstvu dobio nagradu Ivo Andrić u zajednici sa novčanim iznosom, NIN-ovu od 9.000 eura, koja na tržištu garantuje klasu bestselera, Vitalovu, nagradu fabrike ulja i majoneza iz Vrbasa. Nagrada se sastoji od umetničke slike i 400 eura, te nagradu Slovenačkog uduženja književnika. Laureat naplaćuje tantijeme od prevoda svojih književnih ostvarenja na 11 jezika, baš kako je opisao u knjizi „Dijaspora i druge stvari“. U dijaspori uživa nacionalnu penziju Srbije i Milovan Danojlić, koji je 29 godina u Francuskoj. U tuđini je osmislio naslov jedne od svojih 70 knjiga – „Balada o siromaštvu“.

Povlašćenu penziju su dobili Dragan Nikolić koji pred praznike ispija ogromne količine preplaćene Grand kafe na TV ekranima, Merima Njegomir sa 24 albuma, Miroslav Ilić, pevač narodne muzike, koji je 1983. godine prodao album “Pozdravi je, pozdravi” u više od milion primeraka. Posle nekoliko godina saradnje sa menadžerom Rakom Đokićem, Miroslav je u društvu sa alkoholom demolirao njegovu kancelariju. Pijan se potukao sa kompozitorom Vukasom, udario flašom u glavu menadžera Mišu Jelovca. Ilić je tast bivšeg ministra iz Demokratske stranke Dragana Šutanovca kome je kum na venčanju bio predsednik Srbije Boris Tadić. U 62. godini počeo je da zarađuje kao maneken. Snimo je 22 albuma i 19 singl ploča.

Ombudsman Saša Janković traži ocenu ustavnosti uredbe o povlašćenim penzijama. Nijedna od zemalja bivše SFRJ i regiona nema slična priznanja osim Crne Gore.

Nacionalne penzije dobijaju sportisti stariji od 40 godina, kako profesionalci tako i amateri u visini od 390 do 1.170 eura, a akademici po 780 eura. VIP penzije vrede više od osam miliona eura. Za novac koji ode na račune 93 redovna člana SANU, 358 umetnika i 538 bivših sportista i trenera moglo bi da se isplati 38.190 prosečnih penzija. U Srbiji je najveća invalidnina 64 eura, za ratne vojne invalide država koja nije bila u ratu u proseku daje 50 eura, dečiji dodatak u zemlji koja je po stopi nataliteta na poslednjem mestu u Evropi je 22 eura.

Rudari koji više od 30 godina rade u najtežim uslovima imaju plate na nivou prosečnih, pa će i njihov penzionerski hleb imati sedam kora. Oni i profesori čiji su đaci pobedili na svetskim takmičenjima su inferiorniji od estradnih umetnika koji za novogodišnje veče zarade od 50.000 do 100.000 eura, i posle sportista koji su potpisivali milionske ugovore…

Iz federalnog budžeta Nemačke koji je 302 milijarde eura, oko 13 odsto je namenjeno umetnosti i kulturi. Budžet za kulturu čini 0,62 odsto budžeta Srbije. Savezna vlada Nemačke sa 35 miliona eura promoviše usavršavanje umetnika inovatora i prekograničnu saradnju. Ministarstvo za kulturu i medije stipendira umetnike u inostranstvu i finansira projekat Writers in Exile u Nemačkoj za prognane pisce. Za dostignuća u umetnosti i nauci dobija se Orden pour le mérite koji nije novčani, a zaslužilo ga je 38 Nemaca i 35 stranaca.

Građani Ruske Federacije zaslužni za kulturu primaju osim penzije mesečno još tri „socijalne“ penzije, od kojih je svaka oko 138 eura. Predsednik Ruske Federacije daje mesečno 790,5 eura stipendije sportistima, trenerima i drugima koji rade za reprezentativce i olimpijce. Ruskim građanima koji primaju penziju za zasluge u sportu, šampionima na olimpijskim igrama, država mesečno dodaje blizu 300 eura.

Olimpijski komitet SAD ne prima stalno novac od države. Vrhunske sportiste časte filantropske organizacije i korporativni sektor. McArthur Foundation je lane podelila 23 puta po 500.000 dolara, a dobitnici su dečji neurohirurg, ekolog mora, advokat siromašnih i dirigent hora. Nagrada Pulitzer se dodeljuje 20-orici pisaca, novinara i kompozitora, svakom po 10.000 dolara, a novinar koji je nagrađen za izveštavanje o javnim službenicima dobija samo zlatnu medalju. Najviša nagrada američke vlade pojedincima za kulturu je The Presidential Medal of Freedom, nije novčana i nije ograničena na američke državljane.

Švedska već tri godine smanjuje broj umetnika kojima garantuje prihod. Sada ih ima 152. Svaki je lane dobio 24.800 eura. U Velikoj Britaniji oni koji su doprineli nacionalnoj kulturi ili sportu bivaju nagrađeni titulom sir, a u Francuskoj ordenom.

U besklasnoj Rusiji postoje tri klase umetnika: običan, „zaslužni“ i „narodni umetnik“, a nacionalnu penziju mogu da zarade šumari, rudari, veterinari, izumitelji, graničari, hranitelji, ali i članovi Ruskog društvenog komiteta za odbranu Ratka Mladića, u kome su beneficirani „narodni umetnici“ i slavisti. To je zajednička tačka sa Srbijom u kojoj nacionalnu penziju ima Gojko Đogo, potpredsednik Međunarodnog odbora za istinu o Radovanu Karadžiću.

Monitor, 18.01.2013.

Peščanik.net, 19.01.2013.

Srodni linkovi:

Mijat Lakićević – Nacionalne tenzije

Ljubomir Živkov – Psalam 43 [5]

Saša Ilić – Izmišljanje nacionalnog značaja

Nadežda Milenković – Bože, pravde