Jedan razlog za decentralizaciju jeste postojanje lokalnih javnih dobara. U kom smislu je to razlog? Ukoliko je reč o javnom dobru, zašto ne bi ljudi hteli da se „švercuju“, da koriste, na primer, lokalni put, ali da ne plaćaju njegovu izgradnju i izdržavanje?

Dejvid Hjum je ukazao na odgovor sledećim primerom. Uzmimo da se dvoje ljudi nađu u čamcu na uzburkanom moru, oba će uzeti po veslo i gledati da se domognu obale. Slično je i sa očuvanjem zajedničke imovine, koje je izučavala Elinora Ostrom, dobitnica Nobelove nagrade za ekonomiju.

Ukoliko su troškovi i dobiti lokalni i ukoliko je njihova raspodela dobro poznata nekoj lokalnoj zajednici, saradnja će ne samo biti u interesu svakoga člana zajednice pojedinačno već će biti teže izbegavati obaveze.

Centralizacija u tim slučajevima nije dobra zato što su interesi lokalnih zajednica sukobljeni. Svaki poreski obveznik ima interes da izbegne svoje obaveze, budući da ne postoji neposredno vidljiva veza između troškova i koristi, jer sredstva mogu da budu upotrebljena za finansiranje lokalnog javnog dobra neke druge zajednice.

Usled toga, postoji interes da se ne doprinosi, kao i da se obezbedi pristup rentama, dakle tuđem novcu. Ovo drugo naravno zavisi od relativne moći da se preraspodele centralizovani porezi u sopstvenu korist. Jedna posledica tog odnosa snaga jesu i regionalne razlike u razvijenosti, pa i njihovo povećavanje.

Ovim se ne iscrpljuju razlozi za lokalno finansiranje nasuprot centralizovanom. Ipak, svi koji zagovaraju centralizam trebalo bi da obrazlože kako će se usaglasiti lokalni troškovi i koristi i kako će se obezbediti odgovarajući nadzor nad onima koji bi da se „švercuju“ i kako će se iz korišćenja sredstava isključiti uticajni centri.

 
Blic, 14.09.2011.

Peščanik.net, 14.09.2011.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija