Naravno, ovo je glosa o nečem dosadnom, i smešnom u isto vreme, ali tu smo gde smo i tu se ništa ne može.

Starimo, definitivno, ali ni to nije najstrašnije – nije strašno biti star, strašno je biti zastareo. Naviru sećanja i čovek ne zna šta će s njima. Jedno ne možemo da zaobiđemo, a tiče se Justina Popovića, a događaj se zbio kraj Valjeva, ima tome pedesetak godina već. Znali smo mi mladi duhovni avanturisti da on predstavlja neku tvrdu liniju u Crkvi, ali šta sve nismo čitali, pa smo hteli i njega da čujemo. Knjige je napisao o hristoljubivom i hristočežnjivom ruskom narodu. Znali smo mi da su to prazne reči, pa smo se usudili – onako mladi i naivni – da mu postavimo pitanje zbog čega je Bog kaznio tako darovit i pošten narod onim što se zove staljinizam. Pomenuli smo logore, sibirske robijašnice, ali ovaj starac je zastao i ovako nam odgovorio: „Mladiću, ja na ovo pitanje ne mogu da vam ponudim ni istorijski ni sociološki odgovor, ali ja sam bogoslov i ponudiću vam teološki odgovor: bilo je u vreme Jova pravednoga zločinaca i ubica, ali Bog je izabrao da kazni Jova pravednog. Bog posebne muke namenjuje onima koji su mnogo pravedni i koji mnogo revnuju.“ Naravno, ovim odgovorom nismo bili zadovoljni, jer smo čitali i Marksa i svete oce.

Ovo što se sada zbiva u SPC, zbunilo je sve, pa i one najiskusnije komentatore koji se ovim problemom bave.

Objavili su oci justinovci 2003. godine i na srpskom i na engleskom jeziku „Memorandum o Kosovu i Metohiji svetog arhijerejskog sabora“. Tu se Albanci na Kosovu uopšte i ne pominju, jer je to srpski Jerusalim, i zanavek će tako i ostati. Sada, među justinovcima, ne samo da traje kavga, nego padaju teške reči od kojih boli glava. Odvojio se episkop Artemije i osnovao nekakvu svoju ilegalnu ERP (eparhiju raško-prizrensku) i već se oglašava i obaveštava javnost da su svi u zabludi, jedino je on u pravu. Revnitelje zaista Tvorac kažnjava. Grmi penzionisani vladika Atanasije Jeftić i optužuje Artemija da je ukrao narodu ogromne pare i da je čak njegov klan pokušao atentat na jednog sveštenika. Srećom, ovaj je izvukao glavu i pobegao je s Kosova gde je osuđen. Ono što Artemije čini, grmi drčni i osioni Atanasije, je ravno „terorističkom aktu“. Neko je davno opisao kako se i od crkve može napraviti „pećina hajdučka“. Taj se zvao jevanđelista Matej, a njegovu priču imamo u 21.12-13. Tu Isus ulazi u hram i zatiče kako u njemu trguju i napravili su od crkve menjačnicu, i on im je nogom rasturio menjačnicu, isterao ih iz hrama, rekavši im da se od hrama ne može praviti „pećine hajdučke“. Bolji poznavaoci semitskih jezika u ovoj priči prevode i upotrebljavaju reč i metla i motka, jer to se događalo mimo Hristove zapovesti šta crkva ima da bude. Sada kada Atanasije upotrebljava ove prejake reči, niko nije siguran kako će se stvari završiti i šta je od toga tačno, ali je izvesno da imamo dve ERP – valjda na radost dičnog ministra vera koji već ima dve islamske zajednice. I ne samo da se justinovci pljuju i kunu, nego prete jedni drugima, ali ne sustaju ni jedni ni drugi i nikome ne pada na pamet da se osvrne u gnevu i porazmisli. Umolili su iz SPC državu da makar pritvori Artemija, ali on ne posustaje. Niko više nije siguran da li će biti podignuta krivična prijava koju je podnela SPC protiv Atremija i kako će se sve ovo završiti, ali je izvesno da imamo duple strukture u SPC i da jedna drugu optužuju za nekanonske postupke. Ovako je nekako i moralo biti, moralo je negde pući, jer počinju muke kojima tvorac kažnjava one koji mnogo revnuju, a to su muke s pluralizmom. Da li ćemo uskoro imati i novu nekakvu istinsku svetosavsku crkvu, o tome se još ne zna, ali mitre i kamilavke se već valjaju kaldrmom, uz gnevne povike „gde su pare koje si ukrao“. Ovo već predugo traje, i bilo nas je koji su opominjali, ali niko do toga nije davao ni pet para. Ne znamo na koju će stranu stati država, ali znamo da u crkvi pluralizma nema.

 
Zapisi iz palanke

Peščanik.net, 29.11.2010.


The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)