Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Sledeći staru istočnjačku mudrost da ako čoveku pokloniš ribu, nahranio si ga za taj dan, ali ako ga naučiš da peca, nahranio si ga za ceo život, studenti su nam pokazali i kako da osnujemo ribolovačka udruženja i kako da napravimo profit od prerade ribe i kako da se ne pecamo na mamce koje vlast stalno zabacuje. Eh, ali zašto nam sad ne upecaju i zlatnu ribicu?

Možda je malo do jedne druge mudrosti, one iz pera Ričarda Baha u Priviđanjima, da kad je učenik spreman, učitelj se pojavi? Da li smo otvoreni i voljni da budemo podučavani ili nam je lagodnije da podučavamo ono što verujemo da sigurno znamo?

Dobro, sa Trampom se nisu snašle ni američka demokratska javnost ni Demokratska stranka iako su imale ne samo prethodno iskustvo sa njim i četvorogodišnju pauzu za pripreme nego i višedecenijsko iskustvo i u vladanju i u opoziciji. A tek se ljudstvo, novac, organizacija ne mogu porediti sa našim. Jedino nam je zajedničko magarac u izbornoj kampanji samo što su ga demokrate iskoristile još u devetnaestom veku, kad su njihovog predsedničkog kandidata konkurenti nazivali magarcem, a ovdašnje demokrate kad su devedesetih pozivale na bojkot izbora. U prvom slučaju je kreativno korišćenje životinje rezultiralo pobedom i pretvorilo se u stranačku maskotu. U našem, pa, recimo da prikazati svoje potencijalne birače kao magarce nije baš najsrećnije rešenje. Jer, jedno je kad predsednički kandidat kaže za sebe: jeste, ja sam magarac koji će da vam pokaže kako se pobeđuje, a sasvim drugo kad kažete: vi ste magarci ako me ne poslušate. To važi za svaku vrstu komunikacije. I nije da je ne čujemo ovih dana.

Demokratske stranke i demokratska javnost ovde nikada nisu bile preovlađujuće. Šešelj ne samo da je pobeđivao u Zemunu i Novom Sadu nego je i galantno prepuštao pobedu na predsedničkim izborima jer mu se moglo. Njegov formalni naslednik, Toma Nikolić, uspeo je da pobedi na nepokradenim izborima, doduše poslednjim takve vrste. Onaj kog su njih dvojica naučila da peca, a sadašnji predsednik Srbije, samo je malo modernizovao ribolovačku opremu i obogatio ribolovačke priče, zabacio udice i mnogo dalje od Srbije, bogami i napunio meredov.

I naravno da smo sad hronično surevnjivi, da u svemu vidimo mamac koji želimo da po svaku cenu izbegnemo. Razumljivo, nećemo da ispadnemo somovi koji se pecaju na bućkalo. Ali, taj zvuk koji čujemo možda nije bućkalo, možda je topot konjice koja dolazi?

Peščanik.net, 05.05.2025.

NADSTREŠNICA

The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)