Nakon svog prvog službenog posjeta Vatikanu i susreta s papom Benediktom XVI, premijer Zoran Milanović iznio je nekoliko zanimljivih stvari.
Prvo, nije se razgovaralo o onome što je Hrvatskoj trenutno jako važno, a to je mogućnost revizije Ugovora sa Svetom stolicom.
Milanović naprosto nije potezao to pitanje, iako su se promjenom ekonomske situacije stekli uvjeti za pregovore o njihovoj reviziji. Dapače, saznali smo da on ustvari ne problematizira iznos koji se izdvaja za Crkvu, ističući kako “Hrvatska plaća neki iznos Crkvi, što i nije loše”.
Drugo, otkrio je kako se razgovaralo o onome što je Vatikanu jako važno, a to je bivši benediktinski samostan u istarskoj Dajli.
Drži ugovora kao pijan plota
I treće, u nekoliko navrata je istaknuo da se valja držati onoga što je potpisano. “Što je potpisano, potpisano je”, izjavio je u vezi revizije Ugovora sa Svetom stolicom. ” Hrvatska strana se uglavnom toga drži. Možete naprosto raskinuti ugovor, na to kao država imate uvijek pravo, ali to naravno ima svoje posljedice”.
Stoga on kao premijer neće potezati to pitanje.
Koliko god Milanović zvučao odlučno i samouvjereno, kao što se to i očekuje od lidera vladajuće koalicije, njegove riječi ipak otvaraju određena pitanja.
Zašto nije spomenuo reviziju ugovora
Recimo, što je Milanovića spriječavalo da u razgovoru makar spomene pitanje revizije ugovora? Ta inicijativa sigurno neće doći iz Vatikana, a Hrvatska ima pravo – čak i ugovorno – otvoriti tu mogućnost. Ovo je bila dobra prilika da se ispipa raspoloženje Vatikana, a Hrvatska, u krajnjoj liniji, nije mogla ništa izgubiti.
Osim što je, naravno, Milanović mogao na sebe navući bijes Kaptola.
Ugovorni fatalizam
S druge strane, neobično je slušati Milanovića kako se čvrsto, gotovo fatalistički, drži onoga što je potpisano. Pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da je prilikom jednostranog raskida Kolektivnog ugovora s sindikatima tvrdio nešto sasvim drugo.
Tada je učitelje, nastavnike i liječnike pozivao na razumijevanje zbog teške ekonomske situacije, poručivao im da “ono što nemamo, nemamo”, upozoravao ih da nas “velike riječi i galama neće izvući”, te apelirao na njih da se strpe dok se stanje u zemlji ne popravi.
Dvostruka mjerila
Profesorima se ispričavao što im mora srezati plaće, a na prijetnje nekih čelnika sindikata da će sudskim putem tražiti zadovoljštinu zbog jednostranog raskida Kolektivnog ugovora, odgovorio je huškanjem svojih medijskih kerbera.
Temeljni kolektivni ugovor raskinut je zbog promijenjenih gospodarskih uvjeta. Ugovor s Vatikanom unatoč tome ipak neće biti raskinut. Vlada je jednostrano raskinula Kolektivni ugovor, ne obazirući se na posljedice. Upravo zbog tih posljedica Milanović ne želi ni spominjati, a kamoli dirati Ugovor s Vatikanom.
Zar Milanovića ne zabrinjava činjenica da barata dvostrukim mjerlima?
Vjerojatno ne. On se radije drži one stare: što je garantirano Bogu, ne može biti garantirano i volovima.
Index, 30.10.2012.
Peščanik.net, 31.10.2012.
