Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Ovaj naslov je samo test. Verujem da će istrenirano oko čitalaca iz Srbije i Hrvatske odmah reagovati na njega, pomišljajući da se ispod krije neko intrigantno štivo o ustašama i četnicima iz blajburško-jasenovačkog arsenala, na kome već dugo počivaju politički odnosi Republike Srbije i Republike Hrvatske. Ali ovde nema mesta tome, jer ovaj naslov nema baš nikakve veze sa ustaškim ideologom Budakom. On ima veze samo sa savremenom glupošću i bahatošću, koja lako poseže za Budakovom ideologijom kad god je neophodno istu opravdati (videti istup samozvane književnice iz Dubrovnika Slavice Stojan). Dakle, u ovom tekstu je glavni junak jedan drugi Mile, koji nije nikakav ideolog, niti bi mu to ikada palo na pamet. Verujem da nikada nikoga ne bi ni uznemiravao, bio bi poslušan, lojalan i inteligentan baš kakvi su pripadnici rase nemačkih ovčara, samo da je dresiran na vreme i da zbog lošeg tretmana kod svog vlasnika nije postao anksiozan, zbog čega je ne svojom voljom dospeo u medije – i to kao negativac. I to nehotični, neki bi u žargonu rekli – budak. Ali Mile nije budak već rasni pas u vlasništvu slavnog glumca Sergeja Trifunovića, političara, književnika i skandal majstora, koji se poslednjih dana našao u regionalnim medijima kao neko ko je „doživeo pakleni tretman kod splitskih plavaca“.

Naime, naviknut na bezobalnu slobodu, koju je demonstrirao i kao lider Pokreta slobodnih građana, glumac Trifunović je otišao na letovanje u Split a onda je sa svojim psom Miletom ušao u spiralu prekršaja (ukupno pet za 24h) koja se naposletku završila kaznama u iznosu od 1500 eura i jednogodišnjom zabranom ulaska u EU i još tri zemlje. Ovo bi sve bilo deo uobičajene procedure i niko nikada ne bi saznao za rutinsko održavanje reda i mira na plaži Kaštelet u Splitu, da u fokusu nije bio poznati glumac i političar iz Srbije. Naravno, tu je i njegov pas, koji je već godinama glavni junak svih njegovih istupanja ili krivičnih prekršaja. Međutim, u Srbiji se takvo nasilno ponašanje toleriše, pa se prijava za Miletovo skakanje na tinejdžera u dvorištu Osme beogradske gimnazije pripisuje vučićevskoj kampanji protiv slobodara Trifunovića, dok se medij koji je to objavio optužuje za „tesnu spregu sa nekadašnjim ministrom policije Nebojšom Stefanovićem“. Zaista, kada se tako nešto desi, a onda se vlasnik „razigranog“ Mileta pozove na režimsko gušenje sloboda i „nasilje nad slobodnim građanima“, svi slegnu ramenima i negoduju protiv režima. Trifunović i Mile odlaze dalje, praveći nove nevolje, kao što je bila ona sa saobraćajnim udesom, kada se slavni glumac „zakucao u gradski autobus“ na Novom Beogradu pa pobegao sa mesta nesreće. Izgovor koji je uputio dan kasnije, opet je u pomoć prizivao Mileta, zbog kojeg je tobože žurio kući kako bi ga nahranio, budući da je Mile dan proveo sam u stanu, bez hrane i vode. Opet, srce srpskog policajca i prekršajnog sudije je žalostivo, pa ne proganja ovakvog izgrednika, niti ga kažnjava pustim kaznama. Naprotiv, svi vole simpatičnog junaka sitkoma Život s Miletom i rado prate njegove avanture u Beogradu ili na novosadskom drumu, gde je Trifunović ubrzo nakon prethodnog udesa izazvao novu saobraćajku, pri čemu je povredio vozača fiata.

Nasilje Trifunoviću nije strano niti njegova relativizacija, što je potvrdio pokušajem da prikrije slučaj kada je njegov prijatelj Petar Vladulović fizički napao i povredio aktivistkinju Kseniju Radovanović na ceremoniji dodele nagrade BeFem za doprinost feminizmu 2018. u Kulturnom centru Grad. Bilo je to u jeku njegovog političkog uspona i dolaska na čelo PSG, u čijem se Predsedništvu Trifunović i danas nalazi. Dakle, radi se o političkom pokretu koji je svih prethodnih godina bio prepoznatljiv kao deo opozicionog bloka, angažovan i na ovogodišnjim protestima „Srbija protiv nasilja“. Inače, glumac Trifunović voli da kritički govori o nasilju u Vučićevoj Srbiji. Tome u prilog ide i intervju koji je dao za T-portal, nakon promocije novih Munja u Motovunu. Na pitanje novinara protiv kakvog nasilja se opozicija bori u Srbiji, Trifunović je odgovorio sledeće: „Protiv svakog. Nasilja koje se sprovodi svuda: u skupštini, u medijima, na televizijama, u novinama, u svakom javnom istupu. Sve što se govori je samo nasilje, nasilje, nasilje. Nasilje nad umom, nad zdravim razumom, nasilje nad ljudskim pravima.“ U istom intervjuu je ovaj enfant terrible, kako je predstavljen hrvatskoj publici, rekao da on „svakodnevno radi na tome da se promene u Srbiji dogode“. Isto tako, dodao je da on ne vidi zamenu za Vučića, nego da „treba menjati sistem“. Jedinu atlernativu Vučiću vidi u svom psu Miletu, „vučjaku od tri i pol, koji bi bio puno bolji predsjednik“. „Puno ste radili u Hrvatskoj“, primećuje novinar na kraju intervjua i pita: „Kad dođete ovdje, kako se osjećate, kao da ste došli u neku stranu zemlju ili kao da ste kod kuće?“ „Osjećam se divno, kao kod kuće“, odgovara Trifunović a onda odjuri da prošeta Mileta bez povoca.

Dakle, sve je divno i krasno sve dok Trifunović ne mora da se pridržava zakona i reda. Ali ako mu neko ukaže na to da krši propise, a naročito ako se to dogodi u Splitu, on se brzo pretvara u vučićevsku figuru koja sipa vatru iz naprednjačkog arsenala. U tri koraka stiže do crnih košulja, Blajburga, posere se po majkama policajaca, psuje prekršajnog sudiju i nastavlja sa bahatim ponašanjem. Naposletku, žali se beogradskim medijima, koji rone suze nad nesrećom koja ga je snašla jednog lepog dana na Jadranu, dok se na plaži – gde je zabranjeno kupanje pasa! – slobodno kupao sa Miletom, uz negodovanje nekakve luđakinje (zaboga, žena ima nešto protiv psa, kao i onaj tinejdžer iz Osme gimnazije!) koja je to prijavila policiji.

Nakon intervencije policije, Trifunović se najpre zakleo da više nikada neće otići u Split, a potom je svojim bahatim ponašanjem zaradio i kaznu od jednogodišnje zabrane ulaska u EU. To što se on zakleo nije ni bitno, međutim, biće malo teže s ovom zabranom. On je regionalno angažovan glumac, koji će već sutra dobiti poziv da otputuje u „zabranjenu zonu“. Naravno, ljudi njegovog kova podrazumevaju da uvek postoji rupa u zakonu, odnosno neko ko poznaje nekog (makar to bio i Vučićev ambasador u toj zemlji, što da ne) ko može da mu „sredi“ ulazak u Hrvatsku ili neku drugu zemlju EU. Pored neodgovornog razvijanja četničko-ustaške retorike na Instagramu, ovo je isto tako važna karakteristika jednog savremenog političara iz Beograda koji se, kako kaže, „svakodnevno bori za promene i uspostavljanje pravnog poretka u Srbiji“. U najmanju ruku, zbog ovakvog ponašanja bi trebalo da reaguje njegova stranka PSG, izvini se i distancira od nedoličnog ponašanja člana svog Predsedništva, a njega isključi iz stranke i pošalje ga u šetnju sa Miletom (na povocu), koji bi mogao da mu održi lekcije iz građanskog vaspitanja. Pre svega kako treba da se odnosi prema svom psu. Isto tako prema sugrađanima i susedima. PSG može bar toliko, ako već ne ume da spreči pravno nasilje koje u Srbiji sprovodi Vučić sa svojom strankom.

Peščanik.net, 12.09.2023.

Srodni link: Heni Erceg – Mile je kriv za sve


The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)