Odmah da se razumemo – svima se dešava da ponekad reaguju iz ”starog mozga”, onog koji nam, doduše, od pamtiveka omogućava opstanak, ali ne i društveno i civilizovano ponašanje. Dešava se i meni, štaviše desilo mi se baš pre neki dan dok mi je sestričina prepričavala kako naš Sava, koji ima šest godina, proživljava svoju prvu nesrećnu ljubav. (Zaljubljen je u devetogodišnju devojčicu koja ga samo ponižava – šalje ga da joj donosi slatkiše i sokiće, a kad on to i uradi – kaže mu: you suck!) Svakog dana dolazi kući uplakan, ali svakog dana odlazi po još. I moja prva reakcija je bila – mizoginična, ksenofobična, rasistička (nisam pitala, ali mi je odmah bila sumnjiva), decozlostavljačka. ”Opajdara mala, sad ću da sednem u Novaka, da doletim da joj ja pokažem…”

Ali, to bi bio samo moj problem da ga nisam sada podelila sa vama. Nije načinjena nikakva šteta – osim po moje lepo mišljenje o sebi. (Ko je ta žena koja me je obuzela i kako da povratim svoje telo?) A ovim pisanjem se valjda i javno kajem.

Međutim, kada je prošlog ponedeljka u emisiji Sarapin problem Đorđe Vukadinović izgovorio: ”Ciganska posla, da ne kažem romska”, Sarapin problem je postao i naš problem.

No, nije naš problem to što neki Đorđe Vukadinović ne razume da u sintagmi koju je upotrebio nije pogrešno samo to što je izgovorio ”politički nekorektan” naziv za jedan narod (Cigani umesto Romi), već što je u javnom govoru koristio pogrdnu frazu (”ciganska posla”) kojom se dodatno stigmatizuje jedna, ionako ranjiva društvena grupa. Jer, reći za nešto da su to ”romska posla”, nije ništa korektnije, niti je išta manje raspirivanje netrpeljivosti i mržnje prema jednom narodu, kao što ni grafiti ”Srbija Srbima, Romima sekira” ili ”Ubij, ubij, geja” ili ”Ubij, zakolji, da Albanac ne postoji” ne bi bili ništa prihvatljiviji, niti bi manje širili mržnju iako su na prvi pogled politički ”korektniji”.

Nije naš problem ni to što voditelj nije reagovao (iako je, malo pre ili posle Vukadinovićevog ispada, iskazao brigu za izgovorenu reč kada je opomenuo Marka Vidojkovića da ne govori ružno o predsedniku Nikoliću).

Nije naš problem ni to što nije reagovala ni gošća u istoj emisiji – Gordana Suša – kojoj bi to po službenoj dužnosti, kao članici Republičke radiodifuzne agencije, valjda bilo i u opisu posla, tim pre što je RRA nedavno opomenuo Radio televiziju Vojvodine jer se njen voditelj nije tokom intervjua suprotstavljao predsednici Kosova kad je izgovarala stavove sa kojima se država Srbija ne slaže .

Nije naš problem ni to što neki urednik javnog servisa (što Studio B jeste) nije iste večeri ili sutradan uputio neko izvinjenje zbog propusta u emisiji.

Naš problem je to što nama zapravo i ne smeta izraz: ciganska posla. Jer on podrazumeva da postoje gori od nas. I da, kad se ponašamo onako kako se ponašamo, mi samo imitiramo te gore od nas. Jer smo mi inače kao narod mnogo drugačiji. Bolji, naravno.

Jedina srećna okolnost ovog nesrećnog ispada na Studiju B je da barem ovih novogodišnjih dana Vukadinovićeve reči neće prouzrokovati ispade mržnje prema Romima – pod uslovom da sviraju u nekom orkestru, dakako. Ostalima nek je bog u pomoći. Jer mi sigurno nećemo.

Peščanik.net, 30.12.2013.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)