Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Nije bilo tako davno kada je Vučić sklonio Srbiju pod kamen. Vajkao se tada kako je Srbija mala, kako ne treba da se busa u junačke grudi, video ju je kao nekakvog gmizavca i zato se setio kamena. Bio je februar, Rusija tek što je napala Ukrajinu, a pod kamenom Vučić je tobože razmišljao isključivo o gasu (ruskom, naravno). Hladno je pod kamenom, gas je potreban za grejanje. A danas, osam meseci kasnije, Vučić bi da se izvuče ispod kamena, umesto gmizavca poželeo je da bude soko.

Kaže Vučić juče, bolje je jedan dan živeti kao soko i da te kao sokola pamti istorija, nego sto godina živeti kao miš (ili gmizavac, svejedno). Šta fali miševima, Vučić ne kaže. Nama pak nije teško da zamislimo i hrabrog miša. Volja vam, uzmite popularnog Mickeyja Mousea Walta Disneyja ili čuvenog Mausa Arta Spiegelmana. Kao miševe mogli bismo videti i drage hobite iz Tolkienove sage „Gospodar prstenova“. Da ne nabrajamo više – veličina nije u srazmeri sa hrabrošću: možete biti hrabri (i čestiti) i ako ste mali.

Neka bude da su Disney i Tolkien izmišljali, Spiegelmanova priča pak potresno je istinita. Ali, nije Vučić uzore tražio u velikim pričama, bile one istinite ili izmišljene. On je sebe u tom prokletom februaru hteo da vidi kao praktičnu osobu. Da se sačuvaju srpski životi, razmišljao je, ako treba i – ispod kamena. Nedićevski je to kolaboracionistički rezon, za to se Vučić uhvatio. Ali, ne da nije izdržao sto godina, nije prošla ni godina, a on bi sada da od nedićevca postane soko. U stvari, teško je reći šta Vučić hoće. Malo bi da bude soko, a malo Živojin Mišić. Zbrka.

Evo u čemu je stvar: kako jedna te ista osoba može zagovarati i opciju kamen i opciju soko? Pitanje se može postaviti i ovako: da li je Vučić pravi pod kamenom ili kao soko? Eto, neka sad čitalac razmišlja. I u vezi s tim – da li pravi Vučić žudi za sto godina vlasti ili mu je dosta i jedan dan da vlada kao soko? Kaže on da je miran, da nema kud, da je sateran u ćošak, a iz ćoška gde god da pucate, pogodićete metu. Ne, to s pucanjem i metom izgovorio je opkoljeni Vučić.

Pretpostavljam da se Vučić iz ćoška identifikuje s Putinom. Opkoljeni Vučić za uzor uzima pomenutog Mišića. Kao, Mišić je rekao, kada te opkole, možeš da pucaš gde god hoćeš, nećeš promašiti. Legenda pak kaže da je Mišić rekao da možeš da napadaš u svim pravcima kada si opkoljen. Vučić bi izgleda radije da puca iz busije, nego da rizikuje u napadu. Znam, znam, čitalac se mršti i gubi strpljenje – sve ovo nema nikakvog smisla. Čisti nadrealizam.

Samo što je Vučić zaista sve to tako izgovorio. Dok su sa strane sedeli članovi nove vlade i ozbiljno, duboko zamišljeni, potvrdno klimali glavom na svaku izgovorenu Vučićevu besmislicu. Vulin je do juče bio šampion u besmislenim govorima. Vučić ga je sada prevazišao. Evo, ja sam digao ruke, neka čitalac kaže – šta je Vučić juče rekao o Kosovu i Srbima što tamo žive? Šta je prostor ograničen mikronima? Šta znači – nisu nam dali šansu da nešto prihvatimo?

Pokušajmo – nisu nam dali šansu da nešto prihvatimo znači da su nam nudili nešto što nećemo da prihvatimo. Šta je bilo u ponudi? Ko je odlučio da se to ne prihvati?

U međuvremenu, šest stotina beba vakcinisano je fiziološkim rastvorom. Nova ministarka zdravlja kaže – dobro je, deca su ostala živa. Jeste, odahnuli smo. Direktor porodilišta ponudio ostavku, nova ministarka je nije prihvatila: pa šta što su bebe dobile fiziološki rastvor umesto vakcine, ima vremena, dobiće i vakcinu. U međuvremenu, kineska firma odustala od izgradnje fabrike za proizvodnju guma. Pokraj Zrenjanina ostao veliki skelet nedovršene fabrike. U međuvremenu, jedna druga kineska firma hoće bez dozvole da gradi most u Novom Sadu. Policajci mlate žitelje Novog Sada što ne daju da se gradi taj most. A šta i ako od mosta ostane samo skelet?

Promašio je pticu Vučić – neće ga istorija pamtiti kao sokola, lešinar se zove ptica za njega.

Peščanik.net, 28.10.2022.


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)