Bečki institut za međunarodne ekonomske odnose ovih je dana objavio prognoze ekonomskog rasta za zemlje srednjoistočne Europe u kojima predviđa da cijelu regiju čekaju godine vrlo usporenog rasta. Kakva je u tom kontekstu pozicija Hrvatske te što su njezine specifičnosti i mogućnosti za Jutarnji list govori Vladimir Gligorov, dugogodišnji ekonomist tog instituta koji se posebno bavio zemljama jugoistoka Europe.

Procjene za Hrvatsku pokazuju da je, nakon prošlogodišnjeg pada BDP-a od 6 posto, ove godine čeka minus od jedan posto, a potom rast od 2 i 2,5 posto u 2011. i 2012. godini. U kojoj je to mjeri usporedivo s drugim zemljama regije?

U regiji srednje Europe pad je lani u prosjeku iznosio 1,6 posto, ali ublažila ga je ponajprije Poljska, koja je imala rast od 1,7 posto. To je velika zemlja i njezin udjel u ekonomiji regije je golem. Gledano pojedinačno, pad je lani svagdje bio velik. U Češkoj je, primjerice, iznosio 4,1, u Mađarskoj 6,5 posto, u Slovačkoj 5 posto, a u Sloveniji 8 posto. U ovoj godini u regiji se predviđa prosječan rast od 1,7 posto, a opet ga vuče Poljska, u kojoj će on dosegnuti 2,5 posto. U ostalim zemljama kreće se od nula u Mađarskoj do jedan u većini drugih država.

Dakle, Hrvatska ostaje u manjoj grupi zemalja u kojoj se recesija produljava?

Da, u toj su skupini zemalja još i baltičke zemlje, BiH, Crna Gora…

Što je glavni razlog te produljene recesije?

Tamo gdje je potreba za štednjom veća, osobito u javnom sektoru, a to je uglavnom u zemljama koje imaju fiksni tečaj, prognoza za ovu godinu, pa i srednjoročna, pesimističnija je. Međutim, srednjoročne stope rasta ne razlikuju se puno od zemlje do zemlje, uključujući i Hrvatsku i Poljsku. Nešto bolje stoje Slovačka i Rumunjska, ali kada se uzmu u obzir njihovi potencijali rasta, i to je relativno. Najviši srednjoročni rast, od pet posto, imat će Albanija.

Je li razlog tome nužna prilagodba koja je potrebna nakon desetljeća brzog rasta u ekonomijama zemalja regije?

Razlozi nisu svuda isti. Baltičke zemlje imale su jako brz rast privatnog duga i sada ih čeka njegovo nužno smanjenje ili razduživanje te potreba da se orijentiraju na izvoz. To se ne može riješiti u kratkom roku. U zemljama poput Mađarske nužno je držati pod kontrolom fiskalnu potrošnju, i to u uvjetima smanjenih mogućnosti rasta izvoza, jer je cijela Europa suočena s usporenim rastom. Neke zemlje, kao što je Hrvatska, imaju vrlo visok vanjski dug pa je nužno kontrolirati ukupnu potražnju, privatnu i javnu, da bi se obuzdao rast duga i povećala mogućnost zarade iz izvoza. Na koncu, neke su zemlje imale problem s bankarskim sustavom – Crna Gora, zemlje Baltika, Ukrajina i Rumunjska – i sada ga moraju sanirati.

Na početku krize očekivanja su bila i puno gora. Čini se da se regija ipak izvukla?

U jednom trenutku očekivalo se da će strop pasti na glavu, ali to se nije dogodilo. Djelomice zato što se računalo da će kriza imati oblik ‘naglog rastoja’ kao u Aziji, da se priljev kapitala neće samo smanjiti nego i da će investitori pobjeći. To se ipak nije dogodilo. U protivnom bi kriza bila dublja. Međutim, i sadašnje stope pada su katastrofalne. I ne viđaju se tako često.

Prije godinu dana bili ste prilično pesimistični i u pogledu Hrvatske. Smatrali ste da joj slijedi MMF ili devalvacija. Ipak se ništa od toga nije dogodilo.

To je bilo više normativno, u smislu da bi Hrvatskoj bilo dobro uzeti program s MMF-om ili devalvirati valutu ako želi izbjeći ovo što se dogodilo, a to je velik pad BDP-a. I danas mislim da Hrvatskoj ne bi bilo loše da je izabrala MMF, a korekcija realnog tečaja je na dnevnom redu. Budući da je odlučeno da se nominalni tečaj ne mijenja, korekcija će biti izvedena kroz niske stope rasta i povećanu nezaposlenost.

Mađarska je imala jedno i drugo, prilagodbu kroz deprecijaciju tečaja i program s MMF-om koji je bio nužan zbog potrebe smanjenja javne potrošnje. Ipak, na kraju je imala pad BDP-a veći od Hrvatske.

Mađarski problemi nastali su prije krize. Zemlja je imala aprecijaciju tečaja i iskakanje na fiskalnoj strani, pa je problem bio sličan onom koji danas ima Grčka. K tome, Grci su i lagali. Ne samo da imaju visok fiskalni deficit nego i gubitak kredibiliteta. Kada je riječ o prilagodbi tečaja u vrijeme krize on je u Mađarskoj djelovalo pozitivno jer je olakšao povećanje konkurentnosti izvoza i održanje vanjske likvidnosti. Pad je velik, ali bio bi na razini Baltika da je kojim slučajem trebalo dodatno braniti tečaj još većim smanjenjem potrošnje. U Hrvatskoj je također došlo do usporavanja rasta neovisno o krizi. S tim da je Mađarska imala problem na fiskalnoj strani, a Hrvatska ima problem održanja vanjske likvidnosti zbog visokog vanjskog duga. Taj je problem ograničavao rast i u dvijetisućitima, osobito u 2008.

Postoji snažan pritisak na Vladu da nešto učini, da pomogne onima u nevolji, da smanji javnu potrošnju i poreze te na taj način tvrtkama olakša poslovanje.

Smanjenje poreza ne znači smanjenje potrošnje, nego povećanje deficita. Drugo je smanjenje potrošnje. Ako se ona smanji, to je onda pritisak na daljnji pad ekonomije.

Javne, ne privatne potrošnje?

Bez obzira, javna potrošnja čini gotovo 50 posto BDP-a. To je jako, jako puno. Ako je smanjite pet posto, gubitak je 2,5 posto BDP-a, smanjuje se porezna osnovica i onda se ne mogu smanjivati porezi.

Vi smatrate da vlada ne bi trebala smanjivati potrošnju?

Mislim da bi je trebala restrukturirati u skladu s reformskim potrebama. Kriza je trenutak za reforme, ne toliko u smislu razine potrošnje koliko u smislu njezine strukture. Točno je da Hrvatska puno troši, ali u ovom trenutku nema smisla smanjivati potražnju. To, međutim, ne znači da je ne treba restrukturirati. Pitanje je moraju li svi umirovljenici imati tolike mirovine, treba vidjeti može li se produljiti radni vijek, može li se više ulagati u obrazovanje i aktivne mjere zapošljavanja, može li se podržavati industrijsku politiku, ali ne tako da se saniraju gubitaši, nego da se otvaraju mogućnosti za jeftiniji dolazak do kredita za izvoznu proizvodnju i slično.

Ako vlada želi smanjiti poreze i tvrtkama olakšati poslovanje, a istodobno želi izbjeći rast deficita i zaduženosti, onda nema izbora nego smanjiti potrošnju.

To je tako, dva i dva su četiri, ne može biti pet čak i da ste u Beču.

Što onda činiti, što je najmanje zlo?

Ako se možete zaduživati, a imate dobar plan za poticanje sektora poput industrijske proizvodnje i ako ne možete ili ne želite devalvirati, onda su druga najbolja mjera porezne olakšice. One će tim sektorima osigurati veću konkurentnost i razvijat će se nekakva industrijska proizvodnja za izvoz. To može biti uz zaduživanje, uz veći fiskalni deficit. Ako ne možete imati fiskalni deficit, onda je problem kompliciran jer će smanjenje potrošnje otežati i mogućnost smanjenja poreza. Jer se smanjujući potrošnju smanjuje i porezna osnovica i to djeluje prorecesijski.

Vlada nije smanjivala javnu potrošnju, ali je uvođenjem kriznog ograničila privatnu potrošnju?

Sam krizni porez dodatno je recesivan. Ali, ta je mjera neizbježna posljedica politike koja želi javnu potrošnju držati pod kontrolom u uvjetima kada se ne možete zaduživati ili povećati druge poreze.

Postoji, međutim, i problem daljnjeg zaduživanja, sami ste rekli da je Hrvatskoj najveći problem visok vanjski dug?

Kao što sam rekao, dva i dva je uvijek četiri. Zbog svih tih ograničenosti Hrvatskoj, srednjoročno, slijedi stagnacija. Jer, ako ne možete drugo, preostaje deflatorni postupak, smanjenje plaća ili troškova rada kroz recesiju. Kroz taj proces prolaze zemlje Baltika i Grčka.

Grčka ujedno potvrđuje da promjene teško mogu uslijediti ako vlade na to zaista nisu prisiljene. Mora li to i Hrvatska dočekati?

Ne mora. Predlagao sam još jesenas, kada se premijer povukao na onakav način, da se to iskoristi kao prilika da se obnovi mandat i stekne povjerenje javnosti kako bi se nešto učinilo. U ovakvom stanju, kada imate oporbu koja ne inzistira na dolasku na vlast i vladu koja nije ugrožena, nema ni nekog velikog pritiska da se poduzimaju radikalnije mjere. Premijerka Kosor nastoji steći mandat da nešto učini kroz kampanju protiv korupcije iako je u demokraciji normalnije to učiniti kroz izbore.

Vlada je prilično kasno reagirala, ali nedavno je donijela mjere za povećanje kreditne aktivnosti, poticanje stanogradnje… Kako gledate na dosege tih mjera?

Kao ni druge zemlje, Hrvatska nije mogla odmah reagirati jer je imala problem s tečajem. Situacija je stabilizirana, ali na nižoj razini. Inzistiranje na ograničavanju potrošnje bilo bi vrlo nezgodno jer to produbljuje recesiju. Dodatni je problem da u takvom stanju nema interesa za investicije i kreditnu aktivnost i javlja se potreba da poticaj dođe iz javne sfere. Međutim, kad Vlada subvencionira neke sektore, javlja se problem efikasnosti.

Mislite na stanogradnju?

Sektor građevinarstva u Hrvatskoj veliki je problem. Postao je ogroman i nelikvidnost je u njemu jako velika. Vi ne možete imati tako veliki sektor građevine, on se mora smanjiti. Naravno, ne preko noći, ali Vladine subvencije praktički su jedan vid sanacije tog sektora, služe održanju postojećeg stanja. U svim tim mjerama ne vidi se odgovor na trenutačni problem, strateške mjere s ciljem ubrzanja rasta na srednji i dugi rok. Dok to ne vidim, teško je očekivati značajnije stope rasta.

S obzirom na brojna ograničenja, što su Vladine opcije?

Treba mijenjati strukturu ekonomije, ali to nije lako pri niskim stopama rasta i u prilikama produljene stagnacije. Uvijek se javlja isti problem: od kolača koji ne raste, ljudi nastoje uzeti što veći komad. To nije dobra situacija za reforme, svatko se bori zadržati stanje kakvo jest.

A ako premijerka želi i može nešto učiniti?

Ako se želi zadržati fiksni tečaj – a to je, s obzirom na golemu neizvjesnost vezanu uz devalvaciju, neizbježno – mora se vidjeti na koji je način moguće restrukturirati ekonomiju da bi porastao BDP. Ja sam predlagao da se, kada već ne može drukčije, smanje porezi i poveća fiskalni deficit. Time bi se smanjili troškovi ulaganja u industrijsku proizvodnju i povećala konkurentnost izvoza. Ali, ići sada na povećanje izvoza vrlo je komplicirano jer proizvod nemate kome prodavati zbog smanjene vanjske potražnje. Vanjske okolnosti mogu se promijeniti, ali problem je što se ni u regiji, gdje je Hrvatska ipak imala određenu konkurentnost, ne može očekivati ništa dobro. Ni turizam se ne može osobito povećati pa se ekonomija pokušava potaknuti subvencijama i nacionalnim fondovima.

Čini se da sadašnje okolnosti u svijetu, kada novca ima mnogo, Vladi idu na ruku. I dalje se može zaduživati bez problema i nastaviti po starom. Koliko je to opasna zamka?

Kada je riječ o državnom zaduživanju, Hrvatska nije u situaciji Mađarske ili Grčke. Javni dug je manji od 50 posto i to nije jako zabrinjavajuće. Hrvatska je u stanju ubrati poreze i nitko ne vjeruje da će zemlja bankrotirati. Nije problem pozajmiti novac, makar po nešto višim kamatama. Problem je ako se novac uzima da bi se sanirale djelatnosti koje se moraju restrukturirati, poput građevine.

Dodatni razlog za ‘nečinjenje’ je očekivani pozitivan efekt ulaska u EU?

Hrvatska će u EU vjerojatno ući 2012. godine i to je značajan plus. Time će se povećati i sredstva EU, trebao bi se smanjiti rizik ulaganja i to otvara neke mogućnosti. No, to su te pozitivne mjere koje uslijede i kada ništa ne radite.

Jedan papir EBRD-a pokazuje da su sve vlade bile pod snažnim pritiskom da nešto naprave u krizi. Najagilnija je bila slovenska vlada, a efekti koje su polučili nisu osobiti. Slovenska ekonomija pala je čak 8,5 posto?

Kada je riječ o Sloveniji, Češkoj i Slovačkoj, to su male zemlje koje jako ovise o izvozu. U Sloveniji izvoz čini 70 posto BDP-a i ako padne 20 posto, teška recesija je neizbježna. To se i ne može jednostavno zamijeniti. Slovenija mnogo i uvozi pa će fiskalna stimulacija djelomice otići i na uvoz. Kada je riječ o maloj i otvorenoj ekonomiji, fiskalna politika ima ograničene mogućnosti. Ali, opet, oni su u boljem položaju zato što imaju nizak javni dug, u eurozoni su pa nemaju problem tečaja i mogli su sebi priuštiti brojne poticaje. K tome, njihova je prednost u tome što imaju što prodati jednom kada oživi vanjska potražnja.

 
Jutarnji list, 06.03.2010.

Peščanik.net, 07.03.2010.