Mora biti da se danas osećate nesigurno, napušteno i izgubljeno – obojica kormilara su nam u Njujorku. Tadić već danima kampuje u zgradi na Ist riveru i vodi živu diplomatsku aktivnost. U otvorenom, ali i prijateljskom razgovoru sa šefovima država koje navijaju za nezavisnost Kosova, saopštio im je svoj stav da je to za Srbiju neprihvatljivo. Smirivao je Ban Ki Muna – jeste da se oni Albanci koji su nedavno pobegli iz zatvora na Kosovu trenutno okupljaju u zapadnoj Makedoniji, ali, rekao je predsednik šefu UN-a – nema razloga za paniku, Srbija će se odbraniti. Predsednik je nekome u hodniku rekao da nijedna normalna zemlja ne bi prihvatila da joj se oduzme deo teritorije. Naglasak je na ovo NORMALNA.

Predsedniku savetnici još nisu rekli da Srbija nije normalna zemlja, jer da jeste, sada ne bismo bili predmet rasprave i zabave velikih sila, strane trupe ne bi bile na Balkanu, ne bi se svakodnevno izricale presude za zločine protiv čovečnosti, torturu, ubistva i slične sportske aktivnosti naših naroda i narodnosti.

Koštunica je samo na kratko stupio na neprijateljsko tle zgrade na Ist riveru, tek toliko da im saopšti novi kompromisni stav Srbije, a to je da Kosovo nikada neće bti nezavisno i da  kosovskim Albancima on i Samardžić nude, kako je rekao, status najpovlašćenije nacije, kada je reč o pravima nacionalnih manjina. Nisam znala da najbolja  tradicija međunarodnog i božjeg prava podrazumeva da postoje najpovlašćenije, malo manje povlašćene, nimalo povlašćene i razvlašćene nacionalne manjine.

I jedan i drugi državnik su u Njujorku ponovili da bi nezavisnost Kosova nanela nesagledive posledice međunarodnom pravu i svetskom poretku. O tome šta Tadić pod time misli, bog će znati. Jednom kada prestane da glumi predsednika i postane predsednik možda će nam reći, a do tada nam ostaje da shvatimo šta pod tim podrazumeva njegov jači koalicioni partner, Koštunica. Stariji partner izgleda stvarno misli da će zemljina kugla da se presaldumi ako naša vojska ne bude čuvala granicu sa Albanijom. Dr. Koštunica Vojislav koji se, na sebi svojstven način, ozbiljno bavi proučavanjem međunarodnog prava i poretka, liči na one što vasionu proučavaju dvogledom ruske proizvodnje kupljenim na buvljoj pijaci i tvrde da nema dokaza da kvazari, asteroidi i ostali bolidi postoje. Ko drukčije kaže, kleveće i laže.

Danas počinju tzv. pregovori između Prištine i Beograda. Šansa da dođe do nekog pomaka u pregovorima je manja nego što je šansa da se dogovore burmanski genarali i budistički sveštenici, koje vojska ubija po ulicama. Loša vest je to što na Kosovu nealbansko stanovništvo zaista živi u užasnim uslovima. A nealbansko stanovništvo su i Srbi i Crnogorci, ali i Romi, isti oni Romi koje je ovih dana najsrpskiji Srbin sa Kosova, DSS-ov Marko Jakšić, najstrašnije izvređao. Kosovski Romi su kamionima dovoženi na glasačka mesta na Kosovu kada su Miloševiću bili potrebni glasovi, kosovski Romi su zajedno sa Jakšićem i ostalim srpskim borcima za vreme rata nosili oružje i bili lojalni srpskim oružanim snagama, Romi su se zajedno sa Srbima povlačili sa Kosova u kolektivne kampove po Srbiji, gde su ih u nekim mestima odmah odvajali i slali u blatnjave straćare, što dalje od grada i od Srba. Neke Rome smo godinama posle 1999. viđali u istim onim maskirnim uniformama koje su im, kada su im bili potrebni, podelila braća Srbi.

Marko Jakšić nije jedini rasista među DSS-ovcima. Podsećam na Miroljuba Lješnjaka, koji je kao poslanik DSS-a u vojvođanskom parlamentu pre neku godinu vređao Rusine. Lješnjak je prebrojavajući Vojvođane po nacionalnoj pripadnosti poručio Rusinima da ćute, jer ih ima samo 13.000 a, dodao je – uz samo 2.500 fertilnih žena koje imate, za 100 godina vas neće ni biti.

DSS bi trebalo da za svog počasnog člana proglasi akademika Vladimira Glišina, koji je predlagao da se Tito iskopa, da mu se uzme maličak tkiva i DNK analizom utvrdi njegovo poreklo.

Juče je u Hagu doneta presuda vukovarskoj trojci: Šljivančanin je dobio pet godina, Radić je u nedostatku dokaza oslobođen. U nedostatku dokaza za zločine kod Orahovca oslobođen je i Fatmir Ljimaj. U nedostatku dokaza oslobođeni su kod nas i neki pripadnici Škorpiona. Ni Međunarodni sud pravde nije imao dovoljno dokaza da su Škorpioni povezani sa genocidom u Srebrenici. Ne mogu više da slušam tu sintagmu – nedostatak dokaza. Naravno da je jasno da je to jedan od mogućih i ne tako retkih razloga da sud nekoga oslobodi ili mu izrekne minimalnu kaznu ili da nevini ljudi budu oslobođeni, ali stvarno je postalo neizdrživo gledati koliko nevinih ima među zlikovcima. Evo, i Rusi su juče dali svoj doprinos razvoju legalizma- državno tužilaštvo Rusije je reklo da ruski car Nikolaj Drugo, njegova žena i petoro dece koje su boljševici streljali, ne mogu biti proglašeni žrtvama političke represije, jer nema dokaza da je postojala naredba boljševičkog suda ili vansudskog tela da se car i njegova porodica pogube. Tela članova carske porodice, pronađena u jednom rudarskom oknu 1991. verovatno su tu doneli ruski medvedi, koji su cara i njegovu decu pre toga streljali i masakrirali.

Novosadska policija je zabranila skup neonacista iz Nacionalnog stroja, koji je bio zakazan za 7.oktobar, dan kada je rođen njihov idol, valjda Himler. Sinoć je Nenad Čanak napustio studio TV Fox, koja je htela da uključi u program vođu Nacionalnog stroja. Čekam samo nekog od antonića, nekog od apostola slobode govora, da napiše kolumnu u Politici i objasni nam kako u Srbiji postoje dvostruki aršini i kako se zabranjuju skupovi samo onih koji, doduše možda u pogrešnom ruhu, brane nacionalne vrednosti, kao što je slučaj sa Nacionalnim strojem i sličnim udruženjima nacionalno osvešćenih građana.

Novosadsku policiju su hvalili kada su onomad uhapšeni junaci iz Stroja, koji su šamarali posetioce tribine na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Sada hvale policiju, jer je njihov skup zabranila. Jeste, ali zašto im je trebalo toliko dana da to kažu, šta su čekali. Možda su čekali da vide hoće li biti dovoljnog pritiska javnosti. Šta nam ovakvi pozitivni primeri, kao što je ova zakasnela odluka policije, govore. Govore nam da se ne možemo osoloniti na sopstvenu državu da će po službenoj dužnosti da nas brani od fašista, nego stalno moramo sami da stražarimo ispred svog života.

Kada smo kod pozitivnih primera, vidim da su mnogi ogorčerni mojim komentarima o prošlonedeljnom slavlju Vlade Divca i pobedi tenisera – Ne diraj nam pozitivne primere, ne diraj nam sportiste, kojima treba da se ponosimo. Hello, ljudi, Vlade Divac je bio veliki košarkaš, veliki sportista, mada ne znam zašto su u onoj večeri slavlja prikazali poseban prilog o tome kako je Divac bio kralj foliranja faulova, ali dobro, krenula sam sa pozitivnim stvarima. Čovek je dao ogroman doprinos uspesima naše reprezentacije, zaradio je ogroman novac u inostranstvu, nije ga od nas pokrao, sada hoće da ulaže u Srbiji, pokrenuo je humanitarnu akciju. Sve je to veoma lepo, ali mi se, eto, ne sviđa što je bio kralj foliranja faulova, što su mu kul i Maja Gojković i Filaret, kojeg je posetio u Mileševu. I ne sviđa mi se što je donatorsku večeru pravio baš u Belom Dvoru kod Karađorđevića. Jeste da ćemo, kada bog to bude zapovedio, ostati bez ovog patrijarha, ali mnogo je pretendenata na njegov presto. 

 
Emisija Peščanik, 28.09.2007.

Peščanik.net, 28.09.2007.