Ovo su strašni dani, dani kada se zgadiš i uplašiš sopstvene zemlje. Snimci one nesrećne dece vezane u krevetićima, u tim ćumezima od socijanih ustanova, na najstrašniji način su nas vratili u stvarnost i to taman kada je zemlja počela da tone u zimski san, koji više liči na belu smrt nego na dremež.

O toj nemoćnoj deci, koja su svojoj otadžbini prepuštena na milost i nemilost, ne mogu da govorim, mogu da vrištim ili plačem. Ali mogu i hoću da govorim o reakcijama državnih funkcionera. Da bog da 11 godina kaiševima, sajlama i lancima bili vezani za svoje fotelje; tu jeli, spavali, tu srali i pisali svoje planove za rešenje kosovskog pitanja, pripremali predizborne kampanje i molili se bogu.

Koštunica, taj tupi okrutnik, sitni provincijski prorok koji sebe tako istrajno štiti od potresa stvarnosti, morao je nešto da kaže o ovom izveštaju i naravno, rekao je da je to mračna propaganda koja je tempirana baš u ovom trenutku. A taj trenutak je, pretpostavljam, momenat u kojem on, Dr Vojislav Koštunica, profesor Samardžić, profesor Janković, profesor Šormaz i drugi samo što nisu pobedili u Kosovskoj bici. Vreme je da neko pogleda u tog čoveka, u njegovu sračunatu svirepost, i aktivira požarni alarm.

A ko će to da učini. Boris Tadić, predsednik, baš ovih dana se odmara od svojih dužnosti i nema šta da kaže. Da ode u neki od tih domova nema smisla, jer bi ispalo da veruje u tu mračnu i sračunatu propagandu. A nije ni atraktivno za slikanje. Nije to kao popiti kafu sa Darkom Rundekom u Knez Mihajlovoj, kada su Rundeka napali neki beogradski dripci. Nije to tako dirljivo kao poseta bolesnom patrijarhu. Posle tih događaja može se otići u Klub književnika, pa čak i zapevati, ali posle posete zlostavljanoj deci ometenoj u razvoju, to nekako ne ide. Ne zna ni šta bi im rekao. Njegov ministar Rasim Ljajić im je već obećao da će ih na leto država poslati na more.

U vladi je i dalje otvoren konkurs za prvo pristojno ljudsko biće, a isti konkurs važi i u patrijaršiji. Pomoćnik Amfilohije privodi razne ljude kod patrijarha Pavla i šalje nam poruku da to nije bolesnička postelja već odar. Amfilohije voli sahrane. Na Đinđićevom grobu je igrao, na grobu Karadžićeve majke ridao, a kako i ne bi; Jovanka je rodila sina besmrtnika i svog Radovana vaspitavala kao majka Jugovića i majka Jevrosima. Amfilohije nije propustio da bolesnom patrijarhu dovede u posetu i starešinu novoformirane, pučističke muslimanke zajednice, Zilkića.

Bog se ovde doslovno zaključao iza nekih vrata. Popovi se mole glasno i teatralno, ali više da zastraše pleme nego da za njega izmole božiju naklonost.

Inače nema ničeg novog, radikali su u skupštini prodavali 104-u knjigu sabranih dela Dr Šešelja pod naslovom: Afera Hrtkovci i ustaška kurva Nataša Kandić. Predsednik parlamenta se proglasio nenadležnim za hodnike skupštine i savetovao novinare da prijave prodaju robe bez izdavanja fiskalnih računa. Da su takvi legalisti sedeli na suđenju Ajhmanu u Jerusalimu, on bi bio oslobođen, jer je taj uredni čovek sigurno raspisivao tendere za snabdevanje Aušvica gasom u skladu sa zakonom.

 
Emisija Peščanik, 16.11.2007.

Peščanik.net, 16.11.2007.