U banji Baden kraj Beča održana je i ta istorijska sednica o Kosovu. To je valjda ona sednica koju nam je obećavao Koštuničin savetnik, profesor Vladeta Janković, na kojoj će Koštunica zablistati i pokazati svoje državničko umeće. Vladeta Janković nas je davno obavestio da je njegovom šefu dosadno da se bakće sa stvarima kao što je svakodnevni život građana koji su ga izabrali ili građana koji moraju da ga podnose i da je on stvoren za mnogo veće uzlete. Koštunica u bečkoj banji nikoga nije uspeo da ubedi ni u šta, pa ih je za kaznu lišio svog društva za večerom. Nije hteo da podeli sa njima ni sto, ni piletinu, ni brokoli, a ni primamljivi čokoladni mus.

Nije Koštunica zabrljao s večerom, nego nije imao kad da jede, jer je smišljao osvetu za sve one koji nam, uprkos zemaljskoj i božanskoj pravdi, uzimaju Kosovo. On je več dva puta rekao da svako ko drži do sebe neće dozvoliti da to prođe bez našeg, to jest njegovog odgovora, i da je naša dužnost da svima njima nanesemo štetu, koliko god je to u našoj moći. Taj čovek misli da će sačuvati dostojanstvo samo ako za svoje protivnike smisli neko zlodelo. On je jedan od onih koji uvredu može da podnese samo ako zamišlja, do u detalje, prizor osvete.

Sadašnja vlast nastavlja da nas vodi ludim i slepim putem. Taj proces je neumitan. Dok smo se verali po lotrama kosovskoga mita, nogama smo stalno izvaljivali prečage ispod nas i sada ne možemo nazad, a da ne dođe do neke katatrofe. Pitanje je samo u kom obliku će nam doći; da li ćemo uskoro preko Merdara dobiti kolonu od 100.000 kosovskih Srba, koje su ubedili da im nema života ako Kosovo dobije nezavisnost; da li će vlast proizvesti nasilje na severu Kosova, na jugu Srbije; da li će Albanci proizvesti nasilje južno od Ibra i na jugu Srbije; da li će iz nemoći i frustracije pobesneli šovinisti i klerofašisti juriti po Srbiji domicilne ništarije i antisrbe – ili će se desiti sve to zajedno.

Neka jeza je u vazduhu i narednih nedelja je osnovni i jedini zadatak nekako preživeti sve te monstrume po porudžbini koji će vitlati po Srbiji. Svakako nam sleduju neki oblici okupljanja naroda. Počinjemo suptilno, sa današnjim skupom u Sava centru o Mestu srpske duhovne baštine Kosova i Metohije u evropskoj baštini, koji će otvoriti ministar vera Naumov i ministar za Kosovo Samardžić. Šta je sledeće, pitanje je sad. Meni se čini da nam se uskoro sprema neka vrsta novog Gazimestana. Skupiće se spontano nekoliko stotina hiljada ljudi da svetu, a i nekima od nas, pokažu svoj gnev zbog nepravde koja nam je načinjena. Da li će se to završiti nasiljem ili, što bi Nikola Pašić rekao, nekim narodnim odisajem, znaju samo Koštunica, Jočić, Nikitović i ostali državnici. To ne zna ni predsednik Tadić, ali će saznati, kao i to kako njegov koalicioni partner misli da se osveti Americi, Britaniji, Francuskoj i ostalim zlikovcima.

Približava se čas koji Tadić najviše mrzi, čas odluke da li će Koštunicu pratiti u njegovom državničkom ludilu. Pitanje je kolika je cena Tadićevog odlaganja, da li će ostati izražena samo u evrima ili ćemo je plaćati i ljudskim životima. Možda se predsednik ipak odluči da ne rizikuje ništa, nego da opet namesti svoj tužni pogled gorile u magli.

 
Emisija Peščanik, 30.11.2008.

Peščanik.net, 30.11.2008.