Beograd je ove nedelje doživeo još jednu veliku sramotu. Na kalemendanskoj terasi, u atmosferi koja je ličila na seosku svadbu, najgori od najgorih u svojim sramnim strankama, Vučić, Mladenović i Antić, formirali su koaliciju koja će vladati Beogradom. Glavni grad je doživeo, posle svega, da mu spodoba kao što je Aleksandar Vučić bude gradonačelnik. Beograđane je na toj terasi stigla kazna zbog onoga šta su uradili 11. maja. Kazna je stigla i DS, odnosno Bojane Stanojeviće, Žike Pauke, Radmile Hrustanović, Darijane Mihajloviće i ostale, ali za njima mi srce nešto ne krvari.

Još manje mi je žao Dragana Đilasa, koji je samo pre koju godinu zbog loših rezultata u Beogradu podneo ostavku. Svi smo pohvalili taj gest, a onda se on posle nekoliko dana opet kandidovao na isto mesto, kao jedini kandidat i, gle čuda, pobedio. I sada se pojavio sa uverenjem da mu pobeda ne može izmaći. I šta ćemo sad?

Danas će Vučić i ostali članovi političke bande organizovati protesnu konferenciju za novinare ispred gradske skupštine, koja je, čini mi se, najava uličnih demonstracija. Kažu da žele da spreče diktaturu DS-a u gradu, jer je VD gradonačelnika, Alimpić, konstitutivnu sednicu najavio za 14, juli, a njima, graditeljima, se žuri. Vučić kaže da neki Amerikanci sa dolarima čekaju pred dverima Beograda, hoće da investiraju, a demokrate ne daju. Hoće radikali i socijalisti da spreče i da demokrate unište dokumentaciju o svojim malverzacijama. Lopovluk koji u gradu traje već godinama je posebna priča, ali da radikali i socijalisti govore o uništavanju i iznošenju dokumenata je cinizam posebne vrste. Njihove Borke Vučić, njihovi Kertesi i ostali eskperti su posle 5. oktobra, pod Koštuničinom zaštitom, uništavali najstrašnije dokaze svojih zločina i pljački.

Beogradom će jedno vreme vladati ljudi koji mrze gradove i sve u njima, osim svojih šestosobnih stanova. Vučićeva i Dačićeva stranka su rušile gradove, Vukovar, Sarajevo i Dubrovnik. Oni su godinama prizivali bombardere, koji su rušili Beograd 1999. Mladenovićeva stranka ga je rušila 21. februara 2008. I sada će ti varvari da grade grad.

Corax je 1991. nacrtao jednu karikaturu, prvu nad kojom sam plakala. Na njoj je Milošević, koji kao Neron sa Kalemegdana gleda preko Save kako gori Vukovar, a beogradski Pobednik mu je okrenuo leđa i od sramote pokrio lice rukama. Taj Pobednik se do danas nije uspravio.

I Rimljani su dobili neofašistu za gradonačelnika. Stranka novog gradonačelnika, Pakt za Rim, je najavila proterivanje 20.000 imigranata. Neki Rimljani su shvatili poruku gradonačelnika i požurili da spale radnje svojh sugrađana koji nisu Italijani. Međutim, italijanska javnost je već reagovala. Italija je u EU i, kao uvek do sada, Evropljani će zaustaviti neofašiste u svojim zemljama članicama. A ko će kod nas da spreči neofašiste i klerofašiste, koja institucija, koja EU. Nema ko drugi, nego mi sami.

Varvari su nam danas pljunuli u lice. Videćemo dokle će ta banda ratnih i poratnih zločinaca ići, pa će nas neko valjda pozvati da branimo svoj grad i svoju zemlju. Đinđić je to propustio da uradi posle pobune Crvenih beretki i platio je to životom, a nama od tada politička krila Crvenih beretki oduzimaju život na rate.

Uvek sam mislila da jeste patetična, ali i jako tačna, teza da ne bismo imali radi čega da živimo, kada ne bismo imali nešto za šta vredi umreti.

Iznureni smo isčekivanjem da se formira vlada, nepodnošljivo je slušati gde je i šta radi Krkobabić, koga je i zašto Dačić posetio u Moskvi. Jesu u svim zemljama mučni dani pregovora o vladi, ali se makar zna ko s kim razgovara. Ovde ne znamo koliki udeo u formiranju vlade imaju tajkuni, koliki BIA, koliki Šešelj, koje strane ambasade, a koliki je udeo Mire Marković i njenog moskovskog klana.

Mrkonjić Milutin traži u ime SPS-a da se amnestira bivši direktor televizije, zbog koga su u zgradi RTS-a razneti ljudi. On traži i da prestane politički progon porodice Milošević. Ostalo je još da SPS zatraži da se njihov idol iz Požarevca prebaci u Aleju velikana i sahrani baš na mestu na kojem leži Zoran Đinđić. To su već najavili lepljenjem plakata Bulevar Slobodana Milloševića preko tabli na kojima piše Bulevar Zorana Đinđića. Tražiće socijalisti i da se požarevačka lipa, pod kojom vođa sneva, isčupa sa sve korenom i zasadi kraj nove večne kuće Miloševića. Da Mira može u hladu da sedi i čita mu stihove Majakovskog.

Ako se desi nešto od ovoga kao cena koja se plaća za koalicioni sporazum, ja ću, što bi rekao de Unamuno, ostati da posmatram istoriju i čekam nadu, u strahu da ću umreti od smeha, jer to je najgora smrt.

 
Radio emisija Peščanik, 30.05.2008.

Peščanik.net, 30.05.2008.