O bankama ne znam ništa, znam samo da tamo viđam neke bankare u lister odelima koji emituju stav da imamo posla sa novcem kao metafizičkom pojavom, koju mi smrtnici ne razumemo. I istina je da čim nam izađe iz džepa, novac postaje kapital, preimenuje se i počne da živi nekim svojim životom. Kada to sa parama postane najvažnije, prestaje da bude razumljivo, prerasta skoro u kvantnu fiziku.

Ništa ne znamo o kruženju novca, čujemo da je velika panika u svetu i da ljudi iz banaka u mnogim razvijenim zemljama podižu svoje uloge, a da ih guverneri, premijeri i ministri u ime države smiruju. To se dešava i kod nas i Jelašić i Dinkić, kao veliki poznavaoci tipičnog, ali i atipičnog kruženja novca, kažu da uopšte ne treba da brinemo, država Srbija nam garantuje uloge do čak 50.000 evra. Ljudi koje poznajem su se do tada dobro držali, nisu trčali u banke da podižu štednju i jure sefove po Beogradu, ali kada su spomenuli cifru 50.000, stvari su postale sumnjive. Ne znam kako i ko je pokrenuo blagu paniku, ali znam da ne malo ljudi jutros nonšalantno izlazi iz kuće, kao krenuli su na pijac, da plate komunalije i ništa ne pominjući ni prijateljima ni rođacima odlaze da uzmu svoj novac iz banke. Guverner je optužio ekonomske analitičare da su podbunili narod da povlači štednju iz banaka, nazvao ih je narikačama i optužio da će oni biti krivi zato što će ljudi koji povuku svoju ušteđevinu izgubiti kamate. Da li će ti isti analitičari, kaže guverner, nadoknaditi građanima 13 odsto izgubljenog prihoda godišnje. Jedna od tih narikača na koje misli guverner je naš današnji sagovornik Miroslav Prokopijević.

Izgleda da se će na slučaju ove velike svetske finansijske krize pokazati tačnom Ćosićeva priča o komparativnoj prednosti naše zaostalosti. Zaostalost i izopštenost iz velikih svetskih poslova nas delimično štiti, ali ovdašnji finansijski magovi i političari su se nedeljama ponašali kao da će ta poplava da nas sasvim zaobiđe i nisu pravili brane, nisu ređali džakove sa peskom, nego su se bavili drugim stvarima. A sada, kada su se ljudi malo uspaničili, hoće da nas sve anesteziraju i to pričom – ne brinite, vaše pare su kod nas, mirno spavajte. Kad god ovih dana vidim nekog od ovih garanta naših para, izgledaju mi kao da su stali nogom na nagaznu minu i sada moraju da budu mirni, jer se zna šta znači taj jedan kortak, koji je možda mali za čovečanstvo, ali je veliki za čoveka.

Ove nedelje su pukle dve afere, gas i univerzijada, čak je i predsednik morao da se bavi svim tim banalnostima, i to u nedelji kada se pobratimio sa socijalistima. Sporazum između SPS i DS sadrži čitav zajednički politički program, nabrojane su sve oblasti života, a i šire. To je u stvari pobožni spisak želja koje bi mogao da potpiše svaki član Malteških sokolova, Rotari kluba, Svetog sinoda i FK Bežanijska kosa.

To je beskrajno glup dokument, što ne znači da ne pokazuje opasnu tendenciju predsednika Tadića da postigne sabornost većine političkih stranaka, koje će onda u miru raditi to što rade – krasti, lagati, pričati fraze, spajati nespojivo. Nama građanima je namenjeno stanje mentalne narkoze – malo Jelen piva, malo Lige šampiona, Operacije trijumf, prenosa suđenja Šešelju, a onda Aranđelovdan, Mitrovdan i – očas posla prođe život.

 
Emisija Peščanik, 24.10.2008.

Peščanik.net, 24.10.2008.