Još nekoliko dana i eto nas u 2009. godini. Kažu da ćemo te godine u punom sjaju ugledati ekonomsku krizu. Niko ne zna šta se sprema, ali je sigurno da će nam 2008. izgledati kao jedna od lepših godina naših života. Ovih nedelja nastala je panika u vladi, među poslodavcima, malim i velikim, među sindikatima, radnicima, komorama i predkomorama. Svi se ponašaju kao da nailazi neka strašna poplava za koju se treba pripremiti, ali ne tako što ćemo planski ređati džakove duž reka, nego tako što će svako napuniti dva-tri džaka i ređati ih ispred svoga kućnog praga. Kriza koja se valja za većinu aktera ove ekonomske igre znači samo šansu da nešto ućare: neko milione, neko topli obrok i regres, sve u želji da preraspodele pare i moć. Neki se naravno spremaju za novu pljačku, i kada se jednoga dana voda povuče, ugledaćemo novu mapu dodatno opustošene zemlje.

Najgore je to što tzv. politička elita ne odaje utisak da zna šta radi. Dinkić i Cvetković svima sve obećavaju, i Miškoviću, Drakuliću, i privrednoj komori i svim sindikatima, koliko god ih ima, Đilas broji aufingere, držače za kišobrane u boji i čajne kuhinje po domovima zdravlja, koje su direktorke koje je njegova stranka postavila preplatile. Pojavila se odnekud i neka gospođa koja se predstavlja kao ministarka za Nacionalni investicioni plan koja priča nešto o koridoru 10. A pojavio se, bogami, danas u Beogradu i Vladimir Vladimirovič Gasprom, koji je došao da uzme ono što su mu Koštunica i Tadić obećali: NIS, Banatske dvore i sve ostale pripadajuće stvari. Politika, čiji je urednik ekonomske rubrike od ponedeljka naš stalni sagovornik Miša Brkić, piše da Rusi ne žele da daju ni onih 500 miliona evra za modernizaciju NIS-a, nego traže da se NIS zaduži za tih 500 miliona, a onda će Gaspromnjeft da vraća pozajmicu umesto nas. Navodno, ako Rusi odu iz Beograda nezadovoljni, Rusija neće dozvoliti uvoz Fijatovih automobila iz Kragujevca. Kako će se završiti ova epizoda sapunice o srpsko-ruskom prijateljstvu videćemo, a onda će, naravno, biti kasno.

U međuvremenu, arogantna neznalica u obličju ministra spoljnih poslova se dodatno izvikala na EU. U intervjuu nemačkim novinama je rekao da je EU Srbiju stavila na led, da nam ništa ne pomaže i slične budalaštine. Budali niko ne može da pomogne, pa ni EU. Poslanik Evropskog paralamenta Kalcin je rekao da ga je stid kao izveštača evropskog parlamenta za Srbiju zbog intervjua Jeremića nemačkom Šternu. A koliko je tek nas sramota zbog takvog ministra. Naravno to ništa ne znači, jer njega njegov nastavnik Boris Tadić i dalje voli i podržava. I daje mu petice iz znanja i iz vladanja.

Nekako mi je glupo sve ovo što nabrajam, naročito ove nedelje, možda zbog činjenice da je ovih dana objavljen podatak MUP-a da je za poslednjih desetak meseci na drumovima Srbije poginulo 800 ljudi, a da je 20.000 povređeno. To nisu nesreće. To je krvoproliće. Ove nedelje je objavljena vest da više od 60 mrtvorođenih beba mesecima i godinama leži u kutijama u porodilištima u Beogradu i Nišu, jer nema ko da ih sahrani – neće ni roditelji ni država, čiji je građani trebalo da postanu. Ove nedelje je objavljena vest da Srbija nije htela da potpiše Konvenciju o zabrani korišćenja kasetne municije, koju je potpisalo više od 100 zemalja u Oslu. Nismo hteli da potpišemo, iako je više od 100 naših civila izgubilo život od kasetnih bombi tokom NATO bombardovanja. Sećate se onog masakra kod niške pijace…

Muzika u današnjoj emisiji:

Mark Bernes – Tjomnaja notch

Slađana Milošević – Bez nade

 
Emisija Peščanik, 05.12.2008.

Peščanik.net, 05.12.2008.