Danas nije 9. oktobar, danas je jedanaest dana do dolaska ruskog predsednika Medvedeva oslobodioca, koji će sa svojom svitom, kao nekada njegovi preci, po drugi put osloboditi Beograd.

Na početku Knez Mihajlove Srbi već potpisuju zahvalnicu zvanu Spasiba, koja će biti uručena ako ne ruskom predsedniku, ono makar portiru ruske ambasade.

Sve se živo, i staro i mlado, rastrčalo po Srbiji da nađe 100 trubača koji će zasvirati na Trgu republike, tako glasno da će se čuti do Volge, Dona, Dnjepra, a i šire i tamo poplašiti konje ruskih kozaka, koji se napajaju ne vodom nego naftom iz bogatih ruskih izvora. Ima se, može se.

Trubači će navodno biti plaćeni iz kase NIS-a, 130.000 evra je odvojio SPS-ovac Bajatović. Njegova je momačka želja da zvuk zlatne dragačevske trube dospe i do ušiju Mire Marković, Bore Miloševića, Vlastimira Đorđevića i ostalih majki i otaca njegove stranke.

Koliko sam mogla da shvatim mozak srpskih domaćina, za ruskog predsednika je program podeljen u tri čina; prvi je takoreći svadbarski, uz trubače, a tu bi trebalo da padne i meze. Tako će Velja u čast visokog gosta ispeći janje, Koštunica vola, Palma žirafu, a od Tadića se očekuje tradicionalna gicetina. Zatim u Sava centru sledi kulturno-umetnički program, tzv. Akademija, na čelu čijeg organizacionog odbora je Vuk Jeremić, a pomagaće mu Aleksandar Tijanić, sa svojim iskustvom organizatora Evrovizije.

Još se ne zna da li će Medvedev imati vremena za susret sa tzv. običnim narodom. On i Putin su pre nekoliko meseci otišli da posete Južnu Osetiju da joj čestitaju nezavisnost, pa su sedeli sa mladima u kafiću.

Ako zapnu pregovori o zajmu od milijardu dolara, koji Tadiću lično šalje kolega Putin, i Medvedev ne stigne da se rukuje sa nekim običnim Srbinom, uvek nam preostaje da svoj muškoj deci rođenoj toga dana damo lepa imena Dimitrije i Vladimir. 

Kao prethodnica ruskog predsednika stigli su Oleg Deripaska i Moskovska banka (čiji su bilbordi još uvek na srpskom), a još uvek je tajna koliko će nam dijamanata i brilijanata kredita dati Ruska federacija. Još je veća tajna  čemu je taj novac namenjen i pod kojim uslovima. Ali kako je odlično prošao dil sa NIS-om, samo zlobnici i NATO-lokatori mogu da sumnjaju da će to biti od nesagledivo velike koristi za građane Srbije.

Iza ovih velelepnih slika odvijaju se pravi životi ruskih i srpskih građana, kojima nije do bratimljenja. Kojima nije ni do čega. Neki od njih su prekjuče izašli na moskovske ulice, na godišnjicu još uvek nerasvetljenog ubistva novinarke Nove gazete Ane Politkovske, koja je ubijena pre tri godine na Putinov rođendan. Troje pisaca se ove godine osmelilo da odbije poziv za Putinovu rođendansku proslavu.

U stvarnom životu u Beogradu, novinar Miša Vasić i narodni poslanik Žarko Korać izašli su poraženi sa suđenja vojvodi Srpskih sokolova Siniši Vučiniću, koji im je pretio smrću. Vučinić je dobio 6 meseci uslovno, jer je porodični čovek i ranije nije bio kažnjavan. Na to je juče nastupio naizgled komični obrt, jer je otac teniserke Jelene Dokić, koji je dobio zatvorsku kaznu zbog istovetnih pretnji smrću, ali australijskoj ambasadorki, stupio u štrajk glađu. Dokić se s pravom pita zašto je Vučinić oslobođen, a on u ćeliji.

Objašnjenje se krije u nepisanom pravilu latinoameričkih diktatura: za prijatelje sve, za neprijatelje ništa, za strance zakon.

Vučinić je prijatelj, australijska ambasadorka je strankinja, a Miša Vasić i Žarko Korać su neprijatelji.

Kakav je to i kome prijatelj Vučinić. On je pre svega stari prijatelj. Setite se da je i posle hapšenja u Sablji dobio novčanu odštetu za pretrpljenu duševnu bol. Pre par nedelja je u listu Slobodna Bosna objavljen intervju koji je on dao Renate Flottau, novinarki nemačkog Špigla 92-e godine, gde do detalja opisuje šta njegovi Srpski sokolovi, skraćeno SS, rade na hrvatskom i bosanskom ratištu. Na to je Vučinić, naravno, rekao da Špigl laže, ali zabrinjava to što je specijalni tužilac Vukčević na to rekao da je u tom intervjuu lagao Vučinić. Ergo, vojvoda se 92-e samo hvalisao, on je obična egzibicionistička budala. Pa to sve vreme i ja govorim, reći će glavni vojvoda u Hagu. I Šešelj se brani time da je on samo pričao, a ništa nije radio.

Na sve ovo, novinarka Špigla nam je poslala tonski snimak svog intervjua sa Vučinićem. U pitanju je sat i po vremena veoma mučnog materijala, koji ćemo integralno postaviti na našem sajtu. Ovde puštamo samo tri kratka uzorka:

Siniša Vučinić 1

Siniša Vučinić 2

Siniša Vučinić 3

Radi kontrasta, evo 12 sekundi Vučinićeve izjave posle izlaska iz sudnice pre neki dan:

Siniša Vučinić 4

 
Muzika u današnjoj emisiji:

Beirut – Nantes

Conor Oberst – Money landers in the Temple

 
Emisija Peščanik, 09.10.2009.

Peščanik.net, 09.10.2009.