Crkvi je jedan vek najmanja jedinica merenja vremena; 1992. godine, posle više od 300 godina rasprava, specijalna komisija Pontifikalne akademije nauka u Rimu je saopštila da je Galilej bio u pravu, da je stradao na pravdi Boga, to jest da su sudije koje su mu sudile zanemarile istinu koja glasi da se Zemlja okreće, a krst stoji. Ispostavilo se da srpski političari takođe jedan vek koriste kao najmanju jedinicu merenja vremena za uvođenje demokratije. Na današnji dan pre 121-e godine, skupština Srbije je usvojila ustav kojim se uvodi parlamentarna demokratija. Bila nam je potrebna 121 godina da dođemo do ove karikature od parlamenta, sudstva, da se domognemo Vuka Jeremića i Dragana Markovića Palme. A ovi malo pristojniji, koji su navodno posvećeni demokratiji, stalno govore kako je to dugotrajan proces, kako ne treba žuriti, važno je da se stvari kreću, eto ipak smo ušli na beli šengen, eto odmrznut je prelazni trgovinski sporazum. Oni su kao mašinovođe, teraju taj voz, žive po VIP vagonima, a kada se putnici iz smrdljivih, skoro stočnih vagona pobune zbog kašnjenja, oni kažu, važno je da se krećemo, stići ćete, gde žurite.

Praktično u istoj nedelji kada su nam ukinuli vize i otškrinuli vrata ka EU, birači su na lokalnim izborima glasali za radikale Tome Nikolića na Voždovcu i za socijaliste u Kostolcu. Iste nedelje su objavljeni rezultati istraživanja OEBS-a i Beogradskog centra za ljudska prava, prema kojima 64 odsto građana smatra da Mladića ne treba hapsiti i slati u Hag, a samo pre tri godine ih je bilo duplo manje. Pitanje je kako glasači smeštaju u svoju glavu želju da Srbija uđe u EU i stav da ne treba suditi čoveku koji je optužen za genocid. Ljajić je najavljivao da će Bramercu pokazati ovo istraživanje koje pokazuje odnos Srba prema Hagu. Neverovatno je do koje mere se večito rabi isti priprosti mehanizam: proizvedeš neko javno mnjenje, a onda se pozivaš na njega. Jer, kako bi drugačije Mladić, koji za vreme rata nije bio nikakav slavni srpski heroj, koji je doživljavan kao komunistički oficir, postao simbol odbrane srpstva i pravoslavlja.

I sam Ljajić, pa i tužilac Vukčević, svojim nesmotrenim rečnikom uvećavaju slavu Mladića kada ljude koji ga kriju nazivaju njegovim jatacima. Sinoć sam našeg sagovornika Vasu pitala šta je u školi naučio – ko su jataci. Rekao mi je – to su ljudi koji od Mitrovdana do Đurđevdana skrivaju hajduke, koji su neka vrsta balkanske verzije Robina Huda, samo sa dodatkom religioznog momenta, koji brane svoju veru od Turaka.

Ono što je protekle nedelje posle ukidanja viza i odmrzavanja prelaznog trgovinskog sporazuma postalo jasno jeste da Evropa misli da je ovo što nama vlada najbolje što imamo, da će sa njima postupati kao sa pomalo neuračunljivim partnerima, oprezno, popustljivo, jer oni koji se nude kao zamena su mnogo gori. U to ime svi mi koji cvilimo zbog ugrožavanja najelementarnijih sloboda, besramnog podaničkog odnosa sudske i zakonodavne vlasti prema bosovima, koji ceptimo zbog bestijalne pljačke od strane ljudi koji nas vode u EU, zbog toga što su i proevropske stranke organizovane po principu mafije, svi mi smo ne samo remetilački faktor, nego ćemo biti najodgovorniji što je na primer DS do nogu potučena na Voždovcu i što LDP nije uspeo da pređe cenzus, a time smo naravno i najodgovorniji što će Srbijom zavladati Nikolić, Vučić, Koštunica i Velja Ilić.

Nekima od nas je potrebna jedna virtuelna Amerika, ona Amerika iz snova prvih evropskih doseljenika. Potrebno nam je neko parče Srbije, makar neka zabit, gde bismo mogli da na ulasku u taj rezervat prepišemo reči sa Statue slobode na ostrvu Elis:

Daj mi umorne tvoje, tvoje jadne, zlosrećne, što su sa tvoje obale bučne odbijeni, promrzle mase, slobodnog daha gladne, beskućne, burom šibane pošalji meni, što dižem baklju pokraj kapije zlatne.

Muzika u današnjoj emisiji:

Melody Gardot – If The Stars Were Mine

 
Emisija Peščanik, 11.12.2009.

Peščanik.net, 11.12.2009.