Domaći preduzetnici uglavnom ističu da uslovi za ulaganja nisu dobri. Ne samo da drže novac u inostranstvu već planiraju i poslove u drugim zemljama. Istovremeno jača pritisak u javnosti da se zatvore vrata stranim investicijama. Ko će onda da investira?

Ono što bi komentatori i političari trebalo da izvuku kao pouku iz kritika domaćih preduzetnika na račun uslova privređivanja jeste da nema razlike između preduzeća u domaćem i u stranom vlasništvu. Nezavisno od toga ko je vlasnik, preduzeća i banke koje posluju u Srbiji – jesu domaće banke i preduzeća. Jer posluju po zakonima i propisima koji važe u Srbiji. Za banke je, opet, nadležna Narodna banka Srbije, bilo kao monetarna vlast ili kao nadzornik. Jednostavno rečeno, svi koji posluju u Srbiji su domaći privrednici – bez obzira na to da li su strani građani ili su, što bi se reklo, naši.

Posebno je čudno, ponekada i zabavno, kada se sa sumnjičenjem gleda na strance koji bi ulagali u Srbiju, a ističu se, ponekada sa ponosom, domaći preduzetnici koji uspešno ulažu i posluju u stranim zemljama. Tako se često ističe kako, recimo, hrvatski preduzetnici ulažu u Srbiju, dok je srpskim preduzetnicima veoma teško da ulažu u Hrvatsku. Dok se, nasuprot tome, neprestano ponavlja kako je „sve prodato strancima“.

Strana ulaganja, u stvari, obično nose veći rizik nego ulaganja na domaćem tržištu upravo zato što stranac postaje domaći privrednik. Taj veći rizik bi trebalo da bude opravdan većim očekivanim prinosom, što bi, u najboljim okolnostima, trebalo da znači da će razvijenije privrede da ulažu u one manje razvijene. Ukoliko naši imaju više interesa da ulažu u tuđe, čak razvijenije, privrede, to samo znači da je veoma rizično biti naš preduzetnik, čak i ako je to stranac.

 
Blic, 06.04.2011.

Peščanik.net, 06.04.2011.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija