Problem je u tome što je teško prodati jer se potrošnja smanjuje. A to je opet posledica razduživanja domaćinstava. Ili, što je drugi način da se to kaže, zato što se mora više štedeti. Između ostalog, i zato što je povećan rizik da će se izgubiti posao, odnosno smanjeni su izgledi da će se naći zaposlenje. Svi ostali problemi proističu iz toga.

Ovo se može videti na sledeći način. Dug države, dugovi preduzeća i dugovanja strancima su u stvari dugovi domaćinstava koja su uzimala na zajam od drugih domaćinstava (domaći dug), od stranaca (strani dug) ili od budućih generacija (javni dug). Svi ovi izvori zaduživanja su ili presušili ili su manje dostupni, što će reći da su skuplji.

Što znači da je potrebno izvoziti da bi se otplatili strani dugovi, plaćati povećane poreske obaveze (ako ne sada, onda u skoroj budućnosti) jer nije sigurno da će sledeće generacije hteti da plaćaju naše troškove, a domaći su zajmovi skupi jer je raspoloživa štednja ograničena.

Dakle, domaćinstva moraju da smanjuju potrošnju kako bi sve to finansirala. Usled čega je teško prodati, pa posledično i zaposliti.

Može, naravno, da se poveća spoljašnja tražnja. Ukoliko se nastavi oporavak u Evropskoj uniji i na drugim tržištima, izvoz bi trebalo da raste i to bi trebalo da povuče ulaganja u izvozni sektor. To je ono na šta se misli kada se kaže da je potrebna nova strategija privrednog rasta.

To je realistično sagledavanje stanja stvari. Problema su tu tri: to zahteva vreme, smanjenje realnih zarada (da bi se obezbedila konkurentnost) i preduzetnici okrenuti izvozu. Ili, drukčije rečeno, potrebno je nekoliko godina sporog ili nikakvog rasta zarada i zaposlenosti i temeljne strukturne i političke promene. I znatno otvorenija privreda.

Ovo poslednje zahteva značajno poboljšanje odnosa sa Evropskom unijom i ubrzanje integracije jer bi tamo mogla da se nađe tražnja za izvozom iz Srbije.

 
Blic, 23.06.2010.

Peščanik.net, 23.06.2010.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija