Ovaj stav iz naslova je bio jedan od političkih motora za osnivanje Liberalno demokratske partije i njeno trajanje prvih nekoliko godina. Mogli ste mnogo puta i u skoro svakoj prilici čuti njenog lidera kako izgovara tu rečenicu. U to vreme nije bilo mnogo partija koje su govorile da su spremne da povuku liniju ili odrede pitanja oko kojih neće biti popustljive, pa je makar i deklarativno opredeljenje LDP-a da to kaže bilo osvežavajuće. I hrabro, ako pogledate teme koje su bile u igri – ostvarivanje ljudskih prava i sloboda, suočavanje sa zločinima učinjenim u ime Srbije, izručivanje optuženih Hagu, razgovor s Albancima oko rešavanja kosovskog pitanja i dovršetak suđenja ubicama Zorana Đinđića bez političkih pritisaka na sud. To su dakle bila neka od pitanja oko kojih kompromis nije bio moguć.

Uz to što je postavio neke linije preko kojih neće preći, LDP je stekao i vrlo sofisticirane birače. Verovatno je da su te dve stvari u bliskoj vezi. To pokazuju i svi prethodni izbori, na kojima je LDP na različitim nivoima – predsedničkom, lokalnom, pokrajinskom i republičkom – postizao rezultate koji su se međusobno razlikovali mnogo više nego što su se međusobno razlikovali rezultati koje su na tim izborima imale druge stranke. To nam govori da su birači u zavisnosti od konteksta glasali za LDP na jednom nivou, ali ne nužno i na ostalima.

Ako pretpostavimo da LDP na ovim izborima računa na svoje dosadašnje biračko telo, a ne na neko potpuno novo, postavlja se pitanje – odakle stranka crpi uverenje da će njeni birači pohrliti na biračka mesta i glasati za predizbornu koaliciju LDP-a i Bošnjačke demokratske zajednice, stranke bliske Muameru Zukorliću? Možda je tu reč o nadi da birači neće saznati da je ta koalicija ugovorena, pošto većina medija to nije objavila; ili ako saznaju, možda se stranka nada da birači neće biti dovoljno upoznati sa političkim stavovima novog koalicionog partnera. Ipak, čak ni u Srbiji gde gotovo sve može, nije moguće sakriti da je ta predizborna koalicija napravljena i tu ne vrede mnogo objašnjenja da „ne morate imati identične stavove sa partnerima na listi“ ili da „će nakon izbora svako imati svoj put“. Predizborna koalicija je koalicija i ona podrazumeva saglasnost oko osnovnih političkih stavova, da ne kažemo – suštinskih pitanja. Većina pitanja koja je LDP postavio kao najvažnija pri osnivanju mogu se svesti na dva – ostvarivanje ljudskih prava i sloboda i konačni razlaz sa nacionalizmom. Šta na te teme kaže novi koalicioni partner? Na društvenim mrežama je kao odgovor na ovo pitanje osvanuo citat najbolje plasiranog kandidata BDZ-a na koalicionoj listi. On je u Glasu islama (koji i uređuje) napisao: “lijepo [je] ženi dati određenu slobodu, ali zašto pretjerivati u tome”. Ne moramo ići dalje od ovoga, tražiti druge izrazito nacionalističke izjave Zukorlića ili drugih 36 kandidata Bošnjačke demokratske zajednice na listi LDP-a (u svima njima bitni su samo nacija, vera i kolektivitet). Prethodni citat je sasvim dovoljan za analizu. Da li se LDP slaže s tim da ženinu slobodu sme da „dozira“ njen otac ili suprug? Da li se tu radi o propagiranju uskraćivanja sloboda ženama? Da li je kandidat broj sedam protiv ljudskih prava i sloboda garantovanih Ustavom i zakonom? Ako jeste, šta traži na listi liberalne stranke? Kakav je to – kako su jedne novine objavile – liberalno-demokratski šerijat?

Suštinsko pitanje je – koliko naše političke stranke potcenjuju svoje birače? Ovog puta reč je o LDP-u. To stvari čini posebno zanimljivim jer su birači LDP-a više puta pokazali da nisu ovce koje se mogu unapred prebrojati. Pa ipak, stranka za koju su glasali ih omalovažava svojim odlukama i svojim objašnjenjima tih odluka. Tako recimo Ivan Andrić, potpredsednik LDP-a, u emisiji Kažiprst B92 na pitanje novinarke da li već pomenuti Šaćirovićev stav LDP tretira kao verski ili kao mizogini, odgovara da je to za njih samo verski stav iznet u verskom glasilu. Ako stranački funkcioneri ponove dovoljan broj puta da verski stav nije i politički stav, odnosno da je Šaćirović mislio na svoju ženu, a ne na sve žene u Srbiji – možda će u to ubediti sami sebe, ali sumnjam da će ubediti i svoje birače. Onog trenutka kada su promovisali Šaćirovića visoko na svojoj listi, morali su se pomiriti sa činjenicom da su promovisali njegov verski stav, koji je istovremeno i mizogini.

Ne možemo a da ne postavimo pitanje odgovornosti većeg partnera u tom savezu (to je sasvim sigurno LDP) za potencijalno uvođenje nove nacionalističko-klerikalne snage u Skupštinu Srbije. To za posledicu može imati ne samo još šovinizma u direktnim televizijskim prenosima već i nešto gore – da u pogubno lošoj domaćoj političkoj i kritičkoj kulturi taj šovinizam bude poistovećen sa čitavom bošnjačkom zajednicom u Srbiji. Ovo je opasnost koja se mora ozbiljno shvatiti i koja se ne sme potceniti zarad bilo čijih dnevnopolitičkih interesa.

To je mnogo veća opasnost od one koju vidi Ivan Andrić, kada kaže da je „opasno u izbornoj kampanji napadati bilo čija verska osećanja“. Zapravo, najveća opasnost u izbornoj kampanji je napadati već osvojeni nivo naših ljudskih, pa ako hoćete i specifično, ženskih ljudskih prava.

Vratimo se na predizborni savez – ako nema kompromisa oko suštinskih pitanja, ako nema kompromisa sa poštovanjem ljudskih prava i sloboda i ako nema kompromisa sa nacionalističkom politikom, kako se LDP-u dogodila ova koalicija? Možda su se suštinska pitanja u međuvremenu promenila? Možda je jedino suštinsko pitanje postalo – kako preći cenzus. U tom slučaju je sve u redu, samo to ljudima treba tako i da se kaže. Sve drugo je vređanje naše inteligencije i bacanje u blato i ono malo poštovanja koje smo za ovu stranku i neke ljude u njoj sačuvali.

Peščanik.net, 25.02.2014.


The following two tabs change content below.
Sofija Mandić je rođena 1986. u Novom Sadu. Diplomirana je pravnica, posrednica u mirnom rešavanju sporova i aktivistkinja za ljudska prava. Radi u Centru za pravosudna istraživanja (CEPRIS), a prethodno je bila angažovana u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku i Nacionalnom demokratskom institutu. Generalna je sekretarka Peščanika, sa kojim sarađuje od 2007, kao učesnica u radijskim emisijama, a zatim i kao autorka tekstova. Autorka, koautorka i urednica je brojnih analiza o vladavini prava, stanju ljudskih prava u Srbiji i njihovoj perspektivi. Neke od skorašnjih su: Izbori pred Upravnim sudom 2022 – pregled postupanja i odluka (ur. CEPRIS, 2022), Izveštaj o javnosti rada Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca (CEPRIS, 2022), Sloboda izražavanja pred sudom (ur. SĆF, 2021-2022), Rad sudova tokom epidemije zarazne bolesti COVID-19 (OEBS, 2021), Ljudska prava u Srbiji (BCLJP, 2018-2021), Naša urušena prava (FES, 2019), Uslovi za izbor i napredovanje sudija i tužilaca u pravnom obrazovanju (CEPRIS, 2018), Skorašnji Ustav Srbije – rodna perspektiva (ŽPRS, 2017). Kao predstavnica civilnog društva učestvuje u procesu izrade komentara i mišljenja na izmene Ustava iz 2022, kao i zakona koji proizlaze iz ovih promena.

Latest posts by Sofija Mandić (see all)