Irska je rekla „Da“ fiskalnom sporazumu. Potpisan u februaru od strane 25 od ukupno 27 zemalja EU, sporazum je navodno sklopljen kako bi se izgradilo poverenje u jedinstvenu valutu i homogenost evrozone, preko uvođenja veće discipline – i nekih kazni – u upravljanje javnim finansijama. Veća monetarna sigurnost u zamenu za ustupanje određenog stepena suvereniteta Briselu.

Ovo glasanje, koje je konačno, obeleženo je velikom apstinencijom – izašlo je nešto više od polovine birača, u poređenju sa skoro 60 posto na prethodnom referendumu o Lisabonskom ugovoru – i žestokom kampanjom koju su vodile obe strane.

Paradoksalno, upravo je jedan od najtvrđih zagovornika nepristajanja, biznismen i veliki evroskeptik Deklan Genli, izgovorio verovatno najtačniju rečenicu o značaju ovog glasanja za Irce, danas evropske građane sa najvećim privatnim dugom na svetu (preko 41.000 evra po glavi stanovnika): „Najveći deo ovdašnjih birača ukazao je poverenje našim evropskim partnerima, u nadi da će sa nama postupiti pošteno u vezi sa ovim bankarskim dugom.“

A danas je takvo poverenje potrebno, jer svi pokazatelji govore da se situacija u Evropi ne popravlja. Počev od nezaposlenosti, koja je poslednjih meseci dostigla rekordne nivoe, preko grčke krize, koja i dalje preti evru, pa sve do španskih banaka, kojima bi mogla da bude potrebna rekordna dotacija od 300 milijardi. I veliko poverenje je potrebno da bi se ekonomska politika prepustila institucijama koje nisu baš čuvene po visokom nivou transparentnosti i demokratije.

Irci su ponovo rešili da ukažu poverenje Evropi – istoj onoj Evropi koja im je nametnula drakonske uslove za izvlačenje iz dužničke krize, odgovorne za smrt Keltskog tigra. Nadajmo se da ovo poverenje neće biti izigrano.

 
Gian Paolo Accardo, PressEurop, 01.06.2012.

Preveo Ivica Pavlović

Peščanik.net, 07.06.2012.