Prvi put otkad je Bugarska ušla u Evropsku uniju 2007, u bugarskoj javnosti se o Evropi ne raspravlja. Svaka priča na kraju postane zamorna, ali izgleda da je ovde razlog dublji: Evropa se upisuje na dugačak spisak iluzija izgubljenih tokom tranzicije nakon pada komunizma 1989.

Nijedna stranka se ovih dana ne preporučuje biračima mašući evropskom idejom. Čak su i političke formacije koje su sebi nadenule pridev „evropski“ to zaboravile. Evropa je svedena na značku koju bugarski političari drže pod kragnom da je ponekad pokažu strancima. Kada smatraju da je potrebno, trče u Brisel da ih ubede kako još uvek postoje, uprkos svim dokazima u zemlji da nije tako. Naravno, tamo se sastaju isključivo sa predstavnicima sebi srodnih partija, koje ih glasno podržavaju, naročito pred izbore.

Najjasniji primer propasti evropskog sna pruža nam upravo partija koja je vladala državom i koja će uskoro završiti svoj drugi mandat, GERB (Građani za evropski razvoj Bugarske). Na grandioznoj stranačkoj priredbi 7. aprila u Sofiji, partijski aktivisti delili su luksuznu brošuru pod naslovom „Pravi smer za Bugarsku: neke tačke političkog programa GERB-a“.

U prvom pasusu oni podsećaju čitaoce da su „stranka desnog centra i članica porodice Evropske narodne partije (ENP)“. Kao dokaz za to, istaknuti članovi „porodice“ pozvani su i nasađeni u prve redove, između ostalih i generalni sekretar ENP Antonio Lopeza (Španija) i predsednik parlamentarne grupe ENP u Strazburu, Žozef Dul (Francuska).

Oni verovatno nisu imali pojma da njihovo prisustvo treba da legitimiše komodifikaciju evropske ideje onako kako je zamišlja bugarska desnica. Da razumeju bugarski, shvatili bi da se evropsko pitanje spominje isključivo u kontekstu „evropskih fondova“. Kako bi otklonio svaku sumnju u činjenicu da je Evropa svedena na vreću para, bivši premijer Bojko Borisov obratio se iskreno svojim gostima iz ENP: „Zahvaljujući našim uvaženim gostima, mi garantujemo da će se u narednih nekoliko godina u bugarsku ekonomiju sliti oko 32 milijarde leva (16 miliona evra). Kada govorimo o GERB-u, uvek moramo imati u vidu da smo mi partija koja je donela novac u Bugarsku.“

Malo podsećanje: pre nego što je došao na vlast 2009, GERB je imao mnogo veće evropske ambicije: da uvede Bugarsku u šengensku zonu i da spase državu ponižavajućeg „mehanizma za saradnju i verifikaciju“ (MSV) kome je država bila podvrgnuta od priključenja. U najkraćem, da od Bugarske napravi punopravnu članicu evropske porodice. Ali dogodilo se upravo suprotno: Sofija je izgubila svaku nadu (i interesovanje) za uvođenje evra i ulazak u šengensku zonu, po cenu večitog opstanka MSV koji nas podseća da naša zemlja ne zaslužuje da sedi za evropskim stolom.

Svako partijsko nadmudrivanje u vezi sa Evropom takođe je nestalo: nijedna stranka ne očekuje da će dobiti izbore tako što će biti „evropskija“ od drugih.

Dokaz je glavna opoziciona stranka, Bugarska socijalistička partija (BSP). Neverovatna je činjenica da sa svoje nove funkcije predsednika Partije evropskih socijalista (PES), vođa BSP-a Sergej Staničev govori više svojim bugarskim biračima o Evropi nego ranije. U programu njegove stranke za majske izbore samo je jedan pasus posvećen „Bugarskoj u EU i NATO“ – i to samo utoliko što se odbija ideja o „Evropi na dve trake“. Što se toga tiče, navodi se u programu, ekonomski jaz između bogatih i siromašnih regiona Unije mora se smanjiti.

Ako je evropska ideja svedena na ovo u programima najvećih stranaka, šta je sa manjim strankama? Za njih je Evropa postala mikroskopska, ako ne i nepostojeća. Partija bivše evropske komesarke Meglene Kouneve „Bugarska za građane“ obećava nam „31 stvar koja će nam promeniti život“. Izraz „evropski“ se ne pojavljuje do 28. stavke, koja promoviše program za obnavljanje stare gradnje subvencionisanih stanova, pomoću – čitalac će ovo razumeti – evropskih fondova.

Ako ćemo pošteno, mora se priznati da se pitanje Evrope jasno pojavljuje u predlozima lidera nacionalističke i ksenofobične partije Ataka, Volena Siderova. Ova partija izlazi na izbore 12. maja sa planom pod nazivom „Novi put za Bugarsku“, koji teško da je nov, ali je tek sada dospeo u stranački program.

Čitavo poglavlje posvećeno je pitanju ostanka Bugarske u EU. Odgovor je u prvoj rečenici: „Ovaj blok u današnjem obliku predstavlja pretnju za demokratiju i nacionalni suverenitet država članica“. Posle navođenja svih poroka EU, Volen Siderov predlaže „opšte preusmeravanje bugarske ekonomije ka Kini, Indiji, Brazilu, Japanu i Rusiji.“

I tako nam, u nedostatku bilo čega drugog, bugarske stranke nude virtuelno tumaranje po atlasu, dok očekuju da će im birači gurnuti u ruke ulaznicu za parlament – koji je i dalje glavna turistička destinacija bugarskih političara.

 
Svetoslav Terziev, SEGA/PressEurop, 10.05.2013.

Preveo Ivica Pavlović

Peščanik.net, 14.05.2013.