– Trafikant…  

– Šta šapćeš? 

– Da me ne registrira Nesputani doušnik. 

– A tko ti je taj? 

– Boundless Informant. 

– A zašto sad šapćeš na engleskom? 

– Da me bolje razumiješ. 

– Ne znam je l’ te slabije čujem ili razumijem… 

– Boundless Informant ili u prijevodu Nesputani doušnik, to ti je ovaj program preko kojeg američka Nacionalna sigurnosna agencija nadzire svakog čovjeka na zemaljskoj kugli: sve telefonske razgovore, sve SMS-ove, svu elektronsku poštu, sve razgovore preko Skypea, svu komunikaciju preko Facebooka, sve što uguglaš, sve što otvoriš na internetu… 

– I dalje ne razumijem zašto šapćeš. Pa nismo na Skypeu nego na trafici!  

– Sve oni prate… Pročitaj u novinama priču o Edwardu Snowdenu, zviždaču koji ih je otkucao. Čovjek se skriva u hotelskoj sobi u Hong Kongu, ne izlazi iz nje… 

– I šta radi? Pjeva “They’re coming to take me away ha ha, they’re coming to take me away ho ho…”? 

– Kako će pjevat kad je u panici da ga ne skembaju?! Znaš u kakvoj je frci: prije nego što se logira na komp, prekrije i sebe i makinju crvenim pokrivačem… 

– Zašto baš crvenim? 

– Šta ja znam… Valjda zato što u sobi nema plavi ili zeleni. 

– A zašto se uopće pokriva? 

– Pa da mu neka eventualno skrivena kamera ne uhvati lozinku. 

– Stvarno je žešći optimist! Kao da mu je ne mogu uhvatit preko kompjutora… A kako ti sve to znaš: i za hotel u Hong Kongu, i za crveni pokrivač…? 

– Kažem ti: piše u novinama. Primio je u hotelskoj sobi novinara Guardiana i razgovarao s njim. 

– Amerima je fakat sjebo znanje: oni ga traže preko tog Nesputanog doušnika, a on se skriva po novinama! Genijalno! 

– Ne cjepidlači, trafikant! Kako ne shvaćaš da ih je frajer raskrinkao pred čitavom svjetskom javnošću?! Pokazalo se da Obama radi isto što i Bush! Ali neće ni on kako je mislio da mu se može… 

– Šta će podnijet ostavku? 

– Neće, ali će morat obuzdat Nesputanog doušnika. 

– Pa će nas onda uhodit Sputani doušnik?  

– Stvarno nema kraja tvom gluparenju… Dok se ti zajebavaš, ovi iz Europske Unije su ispalili na živce, posebno Nijemci koji su najviše nadzirani. Tražit će da Amerikanci obećaju da će štitit osobne podatke europskih građana do kojih su došli neovlaštenim elektronskim uhođenjem. 

– Uh, to stvarno opasno zvuči! A mora li obećanje bit svečano ili može i obično? 

– Zašto pitaš? 

– Pa bojim se hoće li Ameri pristat na tako ponižavajući zahtjev… 

– Samo se ti zezaj, ali bit će tu papra! U novinama piše da ova afera može ugrozit potpisivanje trgovinskog sporazuma između EU i SAD–a… 

– Pa zašto onda šapćeš?! Nisu ni američki obavještajci toliko blesavi pa da gube vrijeme, sluh i živce prisluškujući tebe, ako najnormalnije mogu doć kod mene na trafiku i kupit novine u kojima piše sve što ih zanima! 

– Ne znaš ti na šta su oni sve spremni. Dopisnica Večernjeg lista iz New Yorka je doznala da su američkim tajnim službama poznati svi njeni kontakti i u Americi i u Hrvatskoj. 

– A tko joj je to otkrio? Edward Snowden u ekskluzivnom javljanju iz Hong Konga? 

– Vjerodostojni neimenovani izvor. On joj je potvrdio da nadziru sve hrvatske diplomatske predstavnike, novinare i poslovne ljude koji žive i rade u Americi. Čitaju sve njihove e–mailove, čak i one poslane s privatnih adresa, prisluškuju razgovore hrvatskih diplomata… ma čisti užas! 

– Pa šta kažu ovi naši: “Cija mast trast as!”? 

– Šta god da kažu, Ameri to registriraju. Znali su apsolutno sve što je, bilo službeno ili privatno, radio Neven Jurica, nadgledali su Kolindu Grabar-Kitarović, a pod posebnom američkom prismotrom je bio Stipe Mesić, kad god je dolazio na Opću skupštinu Ujedinjenih naroda, jer se Amerima nije sviđalo što je u New York dolazio s Kube. Pratili su i svaki Sanaderov korak, posebice nakon što se povukao s premijerske funkcije. Znali su restorane u koje zalazi, s kim se viđa, šta jede, šta pije… Nadzirali su ga čak i preko Skypea, gdje je, ima bit, svašta govorio, ne sluteći da ga snimaju. Sve ti to sada, nakon što je Snowden odzviždao, piše u novinama. 

– A piše li da je Hrvatska SAD-u zbog toga uručila diplomatsku notu? 

– Otkud ti ta informacija? 

– Niotkud. 

– Pa zašto onda pitaš? 

– Zato što bi bilo normalno da Hrvatska reagira barem na neovlašteno prisluškivanje svojih predsjednika, premijera, veleposlanika… ako već ne reagira na uhođenje svih svojih građana od strane inozemne obavještajne službe. 

– Oprosti, trafikant, ali kako ti to zamišljaš? 

– Tako da netko iz Ministarstva vanjskih poslova radi ono što mu je posao: da pozove američkog ambasadora i uruči mu prosvjednu diplomatsku notu… 

– Ma daj, ne budi smiješan! Prvo i prvo, na to na Zrinjevcu nitko i ne pomišlja. A drugo, sve i kad bi se netko usudio pozvat američkog ambasadora, ovaj ne bi imao nikakvog razloga dolazit po tu notu. 

– Zašto ne bi? 

– Zato što bi je već imao skinutu u mp.3 formatu. Mogao bi je otpjevat onome tko ga pozove!

 
Novi list, 12.06.2013.

Peščanik.net, 13.06.2013.